Nakličko i tugarsko kolendravanje

Nakličko kolendravanje

Pjesma koja se pjeva od kuće do kuće pred, i u kućama seoskih obitelji Naklica u župi Tugara

Gusta grana od orija – faljen Isus i Marija.
Došli smo van kolendrati,
na dobro van Božić zvati.
Po Božiću sveti Stipan,
po Stipanu sveti Ivan,
po Ivanu svi Mladenci,
po Mladencin Mlado lito, rodilo van uje, žito
i lozika karagača od koje je puna bačva.

Tri ti vrila priko kuće vrila: prvi uja, drugi vina, treći Božjeg mira!

Tugarsko kolendravanje

Pjesma koja se pjeva od kuće do kuće – pred, i u kućama seoskih obitelji župe Tugara

Gusta grana od orija – faljen Isus i Marija,
Došli smo van kolendrati, oćete l’ nam štokod dati?
Na poštena ova vrata – u Martina? (ime domaćina) ka u brata
Dok smo došli do ‘ve kuće – razdrli smo par obuće
A za naše trud i muke – izvadite bokun tuke
I nožicu od janjčića – što j’ ostalo od Božića

Oj ti Ane? (ime stopanjice – domaćice) ne bud lina – ustani se sa komina
pa donesi bocu vina – neka pije sva družina
pa otvori škafetine – pa izvadi baškotine
pa baškota i prošeka – neka bude šta san reka

Niz Kaštela sedan sela – poznaje te sva vlastela
i u Splitu mladi momci – poznaju te svi trgovci
da ti jesi čovik pravi – od svi ljudi odabrani

Na dobro van doša Božić, po Božiću sveti Stipan
po Stipanu sveti Ivan, po Ivanu svi Mladenci
po Mladencin mlado lito, rodilo van ulje, žito
i lozika karagača od koje je puna bačva

Tri ti vrila priko kuće vrila: Prvi uja, drugi vina, treći Božjeg mira!

Pjesma o Naklicama

Na hiljadu i devet stotina

trideset i četvrta godina

pa me došla volja zapjevati

ako ćeš me narode slušati.

Kako znaden tako ću pjevati

al vjerujte ništa ne lagati.

 

Na daleko nek se znade prija

u Poljicin kako se razvija

selo malo sredina Poljica

tute ima svako razni ptica.

Evo braćo vama pjesme nove

a Naklice to se selo zove.

 

Na Naklican ko u malom raju

zvjezde sjaju a cure pjevaju

a mladići sokolovi ptići

kad pjevaju koda su slavići.

Danom rade a večer pjevaju

svako razne šale provađaju.

 

Nad nama se vidi nebo bijelo

a Naklice naše malo selo

povisoko uzdignulo čelo

pa se bjeli na zelenu gaju

kao labud na sinjemu moru.

 

Naklice je selo ponosito

jer u njemu rodi sve pa i žito

na Naklican ima vinograda

što crvenog vina nama rađa

ima braćo svakakvog povrća

i svakoga raznoga voća

maslin smokav šljiva i višanja

a naj više Veliki trišanja

koje braćo u ljetu beremo

preko cjeloga svijeta šaljemo

pa kobiti pobrojiti moga

što nam rađa ta naša priroda.

 

Na Naklican ljepa nam je zgoda

ako hoće što seljak da proda

jer smo braćo dosta blizu grada

a u selu ima i ljepi zgrada.


stranica 2.

Njizi svakog taj gaj zadivi

pa gledaju doli po rivini

tute vide zeleni hrastića

na hiljade zeleni borića

divlji drača vitki jasenčića

tute vide i raznoga cvića.

A ovaj gaj što se o njem pjeva

od istoka Naklica odsjeva

dika ga je braćo pogledati

uzoru se krozanj prošetati

i uhvatit jutarnjega zraka

dok sunčana obasjate zraka.

 

Pa gledaju na sve četri strane

od istoka Dinara im bane

oko nje se Cetina vijuga

što se slije u more do juga.

Od sjevera diže se planina

to je Mosor od davni davnina

ispred njega veliki brigovi

a po njima prosuti rastovi.

Ispred brijega cesta se pružila

tuda idu automobila

od velikog ova je prometa

kud god hoćeš nigdje ti nesmeta.

Od sjeveroistoka se diže

zelen brijeg od Mosora niže.

Na ovome brežuljku na Gracu

kapelica bjeli se u gaju

poljičani što su sazidali

i ispred nje kneza birali

napravljen tut spomenik je svecu

Sveton Jurju što jaši na bjelcu

zaštitnik je od sviju Poljica

pa se njemu mole svi i dica.

Na dvadeset i tri četvrtoga

narod ide knjemu bosi noga.

 

Okrenu se tada prema jugu

i opaze tu Mošnicu dugu

koja se je uz more pružila

od Omiša do Žrnovskog vrila

na njumen se bjeli kapelica

a u njun Marija Djevica

a Snježna je ova se nazvala

snjeg je bio kad se ukazala.

Još opaze ispred našeg sela

kako voda protiče vesela.

Pa kada je za proljetni dana

tada mene zove moja nana

ustani se moj jedini sine

sunce ima skoro da osine

treba sine rano uraniti

ako hoćeš zemlju obraditi

pa se neboj neće gladi biti.

Više valja uranak nego vas

danak.

 

A kad nam je u polju ljetina

i crna se nagne oblačina

grmi sjeva gromovi pucaju

a težaci u srcu jecaju

strepe plaču jer se boje tuče

a kad zvono crkve zajauče

i mačkule počeše pucati

za neveru krutu rastirati

pa s moću mačkula i zvona

nesta kruta oblačina ona.

 

Ovo vama opisujem pravo

a u selu svatko stoji zdravo.

Sada ću vam kazati u selu

i pobrojit svu čeljad veselu.

Obitelji trijest i pet ima

a evo se približila zima

pa u ovi trijest i pet kuća

ovo pjevam sve od srca vruća.

Dvjesto trijest ima nas u selu

kad pobroji svu čeljad veselu.

 

A kada je za ljetne sezone

tad građani gleda uhvatiti zgode

da obiđu tu našu prirodu

pa da mogu pričati narodu

pa se šeću uza Lisičinu

dokle dođu na našu visinu.

A kad dođu na naše visine

na oko im prva škola sine

pa opaze kapelicu staru

u starome stilu sazidanu.

Kod kapele svete se ustave

pa gledaju po zelenu gaju.


stranica 2.

Ispred sela potok nam žubori

a iz naših polja mu izvori.

Odavle se ovi stranci dižu

ošetaju na Glavicu križu

pa odatle oni razgledaju

čini im se kada su u raju

pogled šalju tamo put zapada

gdje opaze lozni vinograda

pa opaze težake gdje rade

s motikan i mašklinin sade.

Sade oni tut svakakvog roda

a najviše što se dobro proda.

 

Pa kad stranci sve ovo obiđu

veseli nam kroza selo iđu

a seljani zovu ji u kuće

i daju njin još marende  vruće

pa ih goste i jesti i piti

nije važno hoćeli platiti.

Veselo nam odu ovi gosti

a u selu dost ima starosti

koji su prošli i osamdeset godina

jerbo im je ugodila klima.

Imademo dosta čista zraka

a težaci rane prije danka.

A imamo braćo i problema

jerbo ceste do u selo nema

a kroz kratko vrijeme toće biti

svima će nam se želja ispuniti.

Za u selo cestu napraviti

od velike koristi će biti

od države pomoć smo dobili

od Brdina s radom započeli.

 

A sada ću ovo ostaviti

i svakoga redom pozdraviti

najprije ću starčad i starice

momke cure i malenu dicu

pa pozdravljan i učiteljicu

dubrovčanku Radovan Katicu

pozdravljan i našega bricu

koji šiša i ljude i dicu.

Ovu pjesmu jasam sastavio

kad u polje nisam ići htio

ili kiša ili studen jaka

većinu sam pisa kod Badnjaka

a i negda do u kasne sate

ovu pjesmu spjeva Vrkić Ante.

 

Scroll Up