Naklice kroz povijest

Naklice – tumačenje imena

POLJIČKI ZBORNIK, svezak drugi, 1971.

Ante Škobalj: DVA NIZA STAROHRVATSKIH CRKVICA U POLJIČKOM PRIMORJU

Bilješka 22. str. 134 (doslovni prijepis):

„Rački, n. dj. str.130: „Ibidem comparavimus vineam a presbitero sancti Maximi; – str.133: „Emi vineas de Uilcimiro fratre Prede, subtus ecclesia sancti Maximi, quae fuit Arabizo“; – str. 133: „Denique emi de muliere Beneda et ex filiis suis vineam, quae est suptus sancta Maria, quae vocatur Nacle prope mare“. (podcrtao Miljenko Vrkić)

Ovdje je zgodno napomenuti još jedno mišljenje tugarskog župnika Joze Marendića, što ga je dao u spomenutom osvrtu s obzirom na moje tumačenje imena Naklice iz riječi Naklo, dotično Naklon (završetak visoravni, koja se spušta prema dolini rijeke ili polja). Stručnjaci izvode to ime iz riječi „na kal“, dotično „na k’l“. Jozo Marendić, poznavajući taj kraj i hridine, na kojima se to selo nalazi, tvrdi da bi to ime moglo nastati od pogrešnog prepisivanja riječi: „Na klise“, gdje se glas „s“ pretvara u „c“, i dolazi do oblika „Naklice“. Međutim, u starim dokumentima, kao što je taj navedeni, to se selo dotično crkva na Stomarici, koja se upravo nalazi na tim klisurama, to jest „na klise“, ne zove tako, nego jednostavno „Nakle“. Tu pak nema ni blata ni „kala“, da bi mogla nastati iz toga korijena. Položaj je, međutim, takav da se planina „naklanja“ prema koritu rijeke Cetine, te je vjerojatnije, da to ime dolazi iz ovog korijena. Sličan položaj, premda mnogo niži, ali koji se isto tako „naklanja“ prema Buškom blatu, imamo u selu Grabovici kod Livna, a taj se položaj, na kojemu nema ni blata, ni kala, ni izvora, a ni kakvih „klisura“, zove čisto „Naklo“ s uzlaznim naglaskom koji mi je dao povoda za ovakvo tumačenje.“

 

1074. – 1075.? Kralj Slavac, Kralj Slavić, Petar Svačić, Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov, sve su to nazivi za istu osobu.

Predaja kaže da je pokopan na jugoistočnoj strani crkvice sv. Ante (gdje je 1974. napravljena mrtvačnica) na Naklicama.

Interesantno je, da su 1931. godine Tugarski rundari (seoski redari) došli na Naklice, u ovoj gomili kopati zlato, misleći da ga ima, kako je po predaji u njoj pokopan kralj Slavac. Nakličani se protivili, pa je uz fizičke obračune bilo i pucnjave. Slijedeće nedjelje naoružani Nakličani pod barjakom sv. Ante krenuli na misu na Tugare. Tu, u čimatorju s oružjem i kamenjem čekali ih Tugarani. Da se zlo nije dogodilo zaslužne su Nakličke žene na čelu s Anicom (Agnezom) Pivčević udanom Velić koje su u plaču moleći, nagovorile Nakličane da ne idu u crkvu, da se vrate kućama. Tomislav Velić (rođen 1940.) još se sjeća dijela pjesme koju je tom prigodom sklonija Ivan Vrkić – Cvitan:

Podigla se kita od momaka
Pa je sila na podan banaka
To je kita sa sela Naklica
Prid njima je momče Garavica
S njima je i Pivčevića Rade
Koji nema ni brka ni brade
Još je s njima i Mrčela Ante
Šta u crkvi piva KANTE
…???

O toj gomili iza crkve, Stipe Tijardović (2013. za posjete iz Kanade) i mnogi mu naklički vršnjaci pripovijedaju kako se sjećaju da su ka’ dica u njoj kopali rupe oko 80-100 cm i vadili grnčarije (ostatke glinenih posuda, djelove ćupova i tanjura, ručke i slično).

         Kralj Slavac spominje se jedino u Supetarskom kartularu 1080. godine. Mnoge su dvojbe o njemu: Da li je uopće bio kralj? Kada je bio? Kada je preminuo, da li je bio hrvatski ili neretvanski vladar? Evo 3 (tri) osvrta:

         Wikipedija:

Kralj Slavac ili Kralj Slavić je prema nekim izvorima (Ivan Lučić) bio hrvatski kralj uzurpator nakon smrti hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. koji je vladao južnim dijelom hrvatskog kraljevstva od 1074.-1075. god. Prema nekim hrvatskim povjesničarima crkva sv. Petra na Priku u Omišu, na desnoj obali rijeke Cetine prvi put se spominje 1074. godine, za vladanja kralja Slavca. U njoj je kralj Slavac, prema sačuvanom dokumentu, presudio spor oko nekih zemalja.

Istraživanja su pokazala da Slavac nije živio 1074.-1075. Nego kasnije i da je on na prijelazu iz 11. U 12. stoljeće bio vladar hrvatskih Neretljana (Mariani) čiji su vladari nosili naziv rex, judex ili dux, kao BerigojJakovRusin i Slavac u 11. st. Godine 1074. Normanski knez Amiko od Giovenazza napao je Hrvatsku i zarobio, ne Slavca, nego Petra Krešimira IV.“

         Metapedija:

Petar Svačić (ispravnije: Petar Slavac ili Petar II. Krešimirov) je bio poslijednji domaći hrvatski vladar kraljevskog ranga u srednjovjekoj Kraljevini Hrvatskoj krajem 11. stoljeća. Po ženskoj lozi je bio biološki unuk velikoga hrvatskog kralja Petra Krešimira IV, a vladao je Kraljevinom Hrvatskom od 1092. do 1097. godine.“

         Jasna Šarić
         studijska grupa: povijest i kroatistika
         Kralj Slavac: povijesni pregled i historiografske teze
         U Zaključku na str. 22:

„…razvija se polemika tijekom koje su razni autori pokušavali na različite načine interpretirati isti povijesni izvor, iznoseći argumente u prilog jednoj i drugoj tezi. Iako je to pitanje ostalo izvan interesa novije hrvatske historiografije, nema jedinstvenog mišljenja o tome je li Slavac bio hrvatski ili neretvanski vladar.“

 

1080. Prvi spomen Naklica u Supetarskom kartularu (Registar samostana sv. Petra u Selu):

O spomenu Naklica u Supetarskom kartularu, pisano je u mnogim raspravama. Rasprave se odnose na dvojbu slobodnih seljaka (termin „villanus“).

         Ante Laušić: Prilog proučavanju staleških razlika i društveno-gospodarskih odnosa u srednjovjekovnim Poljicima, str. 13.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU – INSTITUT ZA HRVATSKU POVIJEST, RADOVI  Vol. 15, Zagreb, 1982. :

b) Slobodni seljaci

Pitanje slobodnih seljaka u PS (Poljičkom statutu, dodao M.V.), nazvanih pučanima, što vjerojatno po značenju odgovara terminu „villanus“ u Supetarskom kartularu s početka XII. st., još je uvijek predmet neriješene rasprave u hrvatskoj historiografiji, koja traje od Račkog do danas. Termin „villanus“ zapisan je i sačuvan baš na teritoriju Poljica, u XI. st., u vrijeme poznatog vlastelina Petra Crnog. Petar i njegova žena Ana daruju (1080. god.) crkvi i samostanu sv. Petra u Selu neke svoje zemlje, među njima i one u Naklicama, koje je Petar Crni dobio pošto je prethodno izbavio nekog Nakličanina Semjana od razbojnika ili gusara za 40 bizantskih zlatnika. Pogodba između vlastelina Petra i Nakličanina izvršena je pred crkvom sv. Marije u Naklicama u nazočnosti po imenu naznačenih plemića te svih stanovnika Naklica i nekih Splićana koji su došli s Petrom Crnim: „Et hec conuentio ac diffinitio Facta fuit ante ecclesiam in Nacle coram his hobilibus… et omnibus eiustem loci uillanis, ac coram testibus aliis, quos a Spalato mecum duxi“26“

(sve što je istaknuto, istakao je Miljenko Vrkić)    

 

1570. U strahu od osvete Turaka iseliše gotovo cijela sela Naklice, Zakučac, Truše, Duće…

         Ivan Pivčević u svojoj knjizi Povijest Poljica na str. 45. i 51. piše:

„Mir se taj narušio tek godine 1570., kada sultan navijesti Mlecima rat s namjerom da im otme otok Cipar, pa se i sandžak kliški spremni da navali na Spljet. Doznavši to Janko Marijanović, pohiti u Spljet da obavijesti kneza, koji se sada pripravi na doček. I doista kada su Turci noću 31. ožujka navalili na Spljet, Spljećani ih pomoću Poljičana hrabro odbiše.

Poljičani su skupo platili tu svoju gorljivost jer, ispred osvete turske, morahu ostaviti svoju domovinu ne samo mnogi plemići, nego gotovo i cijela sela Naklice, (istakao M.V.) Zakučac, Truše, Duće, Osič i Čvrčići, kojima su zapovijedali Marijanović, Jelić i Antunović, tako da se je tom zgodom iselilo jedno 350 obitelji, koje su mogle dati do 600 ljudi sposobnih za rat.“, te niže nastavlja kako je mletački senat: „Duklom 6. lipnja dozvolilo im se da se mogu trajno naseliti u Omišu, Spljetu, Braču ili gdje im se bolje svidi, pa im se udijelilo i traženu pripomoć i za pet ih se godina oslobodilo od svih nameta, a poslije toga bit će potpuno izjednačeni, ako plemići sa plemićima, ako pučani sa pučanima, urođenicima onih mjesta, gdje se nastane.“  

U međuvremenu, stalnim razmiricama između Turaka i Mletaka, Poljičani nađoše kakav-takav mir potpisavši s Mlecima ugovor (Ivan Pivčević str.51.): „Ugovor je bio sklopljen dne 28. svibnja 1647., i Poljičani se obvezali da nitko od njih, od najmanjega do najvišega, ne će ni u kakvoj zgodi pomagati Turcima, nego da će svi vojevati pod mletačkom zastavom uopće…“

Tulio Erber: Poljička knežija, str. 38:

„… Za Poljica je ovo jadno stanje potrajalo do 1647. (istakao M.V.), do vremena u kojem im je pošlo za rukom na neko vrijeme zbaciti turski jaram uz pomoć Mletaka, koji zbog vlastite nedovoljne snage nisu mogli promijeniti politiku prije tog trenutka.“     

 

Predaja o Đorđuku Stipanu i njegovoj pećini:

Nakličani živjeli na Babljači  (ostaci naselja Nacle vidljivi iza gomele). U XVI. stoljeću pred Turcima sakriše se u pećinu, koja je sa sjeverne strane Babljače. Vodio ih Stipan Đorđuk, koji je „mogao raskoračit’ se s Babljače na Komorjak“. Ogradili (napravili vrata, i danas izvrsno očuvana) jedini ulaz u pećinu. Turci nisu mogli k njima, pa su u Lisičini, podno pećine, čekali da izgladne. Đorđuk sjekirom siječe zadnji sir. Polovica sira otkotrlja se na Turke. A oni: „Manimo se ćorava posla, kad nas ovi sirom tuku – nikad neće izgladnjeti“. Turci pokupe šatore i odoše. Tako se Nakličani spasiše.

 

JAMA: Na Komorjaku, lijevo od puta (sjeverna strana) prilaza groblju, od klupe prema zidu kojim završava produžetak groblja, po nekima – pod samim zidom metar od jugozapadne ćoše, a po drugima – isto, samo oko metar udaljeno od zida, nalazio se otvor jame. Taj otvor (otprilike 1X1 metar) zatrpan je kamenom gromadom, i poslije zemljom – kada se uređivao put ka groblju 1990-tih. Jure Velić, tada načelnik sela, smatrao je da jamu treba zatvoriti?

Dok je bila otvorena, u jamu se svašta bacalo, bez ikakve kontrole. Kad bi se mačka bacila, izašla bi sa sjeverne strane Komorjaka, iznad puta kroz Rasove (put u Zakučac). Postoji dakle otvor, vjerojatno mali, ali se ne zna točno gdje je.

Kad bi se u jamu bacio oveći kamen, nakon udaraca poskakujući, čulo se da pljusne u vodu.

 

PETRINE: Nakličani s Babljače počeli kuće graditi u Petrinama. Na istoku Petrina kuće Vulića i Velića, ispod Jakovčića (kada se urušila Vulića kuća satrla je tovara Marka Tokića). Po sredini bila dva guvna: sjeverno Velića (i 2012. vidljivo), južno Jakovčića. Na zapadu su kuće imali Beršini (2012. Filipa Velića), do njih Petrine i Novakovići (Mandušina kuća u kojoj su se sastajali i igrali karte).

 

GUVNO: Nakličani su imali dvanaest (12) guvna (više o radu na guvnu u Običajima: „Od zrna šenice – do brašenice“:

  • u Petrinama dva (2), Velića i Jakovčića
  • u Ježican tri (3), Almići, Marko (Ante) i Jakov Mrčela
  • na Brdu Ante Pirića – Talije (iznad garaže Mrčele)
  • Pivčevića (iznad ceste – dvor/prilaz Pivčevićima)
  • u Antičevića dva (2) – Gornje Selo, i
  • u Paveškovića tri (3) – Gornje Selo (Paveškovića Joze i Andrije  – Kusića, Radoslava i Jakova Paveškovića – Todorovi i Mate Novakovića – Božina)

 

TURANJ: Turnjevi su bili vanka, žlijeba i kamenice uklesano u poli. U trsti se bacao drop, čovjek ga zbija bos, a povremeno, da ga poveže, stavlja se brnistra. Trsti se skinu, drop opaše konopom pašnjakom, na vrh se stave debele daske – pogače, na nji’ kargaturi (dvije debele grede) koje obuhvate lozu i na vrhovima se učvrste klanfama. Na lozi je ovan (oboje užljebljeno kao vijak i matica), te se zavrtanjem ovna (dvije su loze i dva ovna, spojena kargaturima) stiskao drop i cijedilo vino. Takvi’ turnjeva na Naklicama je bilo:

  • u Paveškovića
  • u Čorića
  • u Antičevića dva (2)
  • u Mrčela (2) – Ante i Jakova
  • u Jakovčića (u dvoru)
  • Vrkića i Pivčevića (2012. gdje je kužina Ante i Ive Vrkića – srušio ga Marin Vrkić 1967.

 

TOĆ: Za mliti masline koristio se toć. Kameno kolo promjera 80-90 cm, širine 30-40 cm, s rupom u sredini (12-15 cm), kroz koju je postavljena greda. Kameno kolo postavljeno je na (u) kamen užljebljen širine kamenog kola. Greda kroz kameno kolo jednim krajem uvučena je u čvrsti zid, dok je drugi – duži kraj na suprotnoj strani, kojega čovjek/dva gura(ju) amo-tamo, tako da se kameno kolo  kreće po dužini žlijeba, te svojom težinom drobi masline. Toćeve na Naklicama imali su: – Vrkići, Pivčevići (Ivan-Bikan), Pirić Ante (Talija), Mrčele, Velići, Antičevići i Paveškovići, ukupno sedam (7). 

 

1838. Križ na Glavici! (I. verzija: Marijo Jakovčić) Ivan (Iviša) Jakovičić doveo kod sebe sirotinju iz Srinjina, majku Aničić s dva sina, te im za stanovanje dao kuću u Petrinan. Radili oni kod Iviše, a nove uredbe (zakon) o zemljištu od 1829. – 1840.-tih godina Austrijskog Carstva – Kraljevstvo Dalmacija unio nesporazum i nered između Iviše i sinova Aničića. Ti neredi su bili uzrokom, a što je Ivan istra prašce sa zemlje pod putom, istočno od kuće u Petrinan, zemlju koju su Aničići smatrali svojom, povod je ubojstva Iviše. Tako, Iviša po običaju prolazio na konju preko Glavice. Jedan brat Aničića s meje na Ivišu baci kamenu ploču. Ploča pukla, Iviša pa’ s konja, pa se usta’. Drugi brat iz puške ga ubio. Doživotno osuđeni i u Kapodistariji (Kopar) odležali. Tako se zatrlo kolino Aničića.

Odtad’ se postavio križ na Glavici, i klanja se Gospi na Tugarima.

1838. Križ na Glavici! (II. verzija:Petar Tijardović-Škobaj) Aničići živjeli u Petrinan. Njihovi prašci u Petrinan izgazili vrtak Jakovičića. Koji dan poslije, kad su se braća Aničića vraćali s mise u Omišu, alkom se na vratima najavili, Iviša ih primio, ponudio pićem, a zatim ih sa svojim slugom dobro istukao, premlatio. Kad je, iza toga, Iviša na konju išao obilaziti svoja polja, na Glavici, jedan brat Aničića s meje na Ivišu baci kamenu ploču. Ploča pukla, Iviša pa’ s konja, pa se usta’. Drugi brat iz puške ga ubio. Doživotno osuđeni i u Kapodistariji (Kopar) odležali. Tako se zatrlo kolino Aničića.

Odtad’ se postavio križ na Glavici, i klanja se Gospi na Tugarima.

 

28.8.1896. Grom ubio Antu Velića sina Jure (18 godina) i Matu Apića sina Ante (19 godina). Oni su u crkvi Sv. Ante zvonili na neveru. S njima je bio i Duje (brat usmrćenoga Ante Velića). Dok su zvonili, grom je pukao u zvonik crkve. Crkva je malo oštećena, njih dvojica su na mjestu ubijeni, dok je Duje bio onesviješten, a ostao živ. (podaci uzeti iz „Poljica“ lista poljičkog dekanata br. 12 iz 1987. g.) 

 

Lipanj 1910. „U lipnju opalio palac sve vinograde u cijelomu polju (Iz prošlosti Župe Tugare). U jamatvi jedva sve selo skupilo 150 stolitara vina. Najbolje Humljani, a najgore Nakličani.“ (Poljica, list poljičkog dekanata br.12 iz 1987. str. 108.) .

 

1918. Trišnju (prvu) na Naklice donio Ivan Vrkić (Cvitan) pok. Marka iz Goricie (Gorice) iz Italije. Brzo se nasadila i po Tugarima. Sađena je najprije na rubovima meja. Podneblje (klima) Tugara osobito joj odgovara, te je nazvana trišnja tugarka. Napose je uspješno uzgajana u nakličkom polju. Ovu trešnju još se naziva „Vladina“ (potpora vlade-države), te „Volunjsko oko“ i „Veliki hrušt“ (zaradi njene veličine i iznimnog okusa). Mnoge obitelji ubrale bi 40-50 kvintala, pa i više. Organiziranim otkupom (preko Poljoprivredne zadruge), trešnje su odmah pakirane u gajbe, i hladnjačama izravno otpremane na njemačko tržište.

Pred kraj XX. stoljeća zaradi slaboga uroda (pretpostavljalo se zaradi proizvodnje ferokroma u Dugome Ratu, ili, što su se posjekle mnoge višnje – oprašivači) posječeno je skoro 90% stabala. Odmah na početku XXI. stoljeća, trešnje se ponovno sade, pa i plantažno, koristeći oprašivače.

 

1944.-1949. Na nadnice u Slavoniju – za priživit

Rat učinija svoje. Glad i neimaština. Obično u grupama, mnogi su Nakličani (i poneka Naklička) odlazili u Slavoniju radit za ‘ranu (na jednom takvom putu, 1944. između Nemile i Vranduka ubijena je Ćirilka Mrčela žena Jakova). Niki su išli i u više navrata (iz susidni’ mista, osobito iz Gornji Poljica, gori su i ostajali). Odilo se vlakon u Vinkovce i okolna mista: Ivankovo, Nuštar, Jarminu… Okopavali su krmsku blitvu, kokoruz, radili na vršidbi šenice. A plaćalo in se u šenici, kokuruzu, važolu… „Plaću“ bi donili u mažan. Isto taku „plaću“ dobijali su i za razmjenu dobara, gori se nosilo suve smokve, bob, rakiju, vino…

 

7.1.1962. Potres koji se dobro osjetio. Oštetio je Makarsku s okolicom. Potres, jak, bio je i 11. siječnja u 6,10 sati, te manji 21. siječnja u 3,54 sati – sve 1962. godine. Bilo je štete. Tko je imao osigurane kuće od DOZ-a je u listopadu dobio odštetu. 

 

6.5.1962. Hidrocentralu u Zakučcu Tito pustio u pogon, veliki miting u Splitu na rivi 

 

31.10.1966. (Između Bratske i Pivčevića kuće bila taraca, prolazilo se ka’ kroz tunel, dica često tu igrala na franje. S južne strane „tunela“ saliven zid za sjediti)   „Probijen“ (uređen) put od sv. Ante do pred Vrkića pojate (do Vrkića turnja).

 

1967. Garaže na Brdu između dvi ceste sagradili Anđelko (Đele) Vrkić i Miljenko (Mile) Jurišić. Garaže izgrađene na državnom zemljištu. 

 

25.7.1968. – 4.12.1968.  Pruga Split – Naklice Prvi put, 25.7.1968. uvedena autobusna linija od Splita do Naklica, a nažalost, i ukinuta 4.12.1968. 

 

1968. Garaže ispod čimatorje na državnom zemljištu sagradiše: najprvi  Marinko Pivčević (do svoga vrtla), zatim od puta prema jugoistoku: Duje Pirić, Dušan Apić, Marin Tijardović (Pećo), Petar Tijardović (Škobaj), i Dušan Pivčević.

 

1972. Vinine! Na ledinan Vinina igralo se na balun (sve vrste) i na balote.

1972. ideja o izgradnji športskog centra.

Do, i u ovoj 1980. godini, sređeni su imovinsko-pravni odnos (prema zakonu SFRJ-a za zemljište korišteno u opće dobro nije se davala naknada. Ipak, nasljednici braće Antičević: Ante, Mije, Mate i Jakova, potpisom su ovjerili darovanje zemlje za Športski centar Vinine, dok je njijovun sestri udanoj u Zakučac, za zemlju koja je njun pripala na Vininan, i za na toj zemlji naknadno sagrađenoj kući, plaćeno neko obeštećenje novcem koje je do 1984. prikupio Pave Antičević).

Do 1988. obavljeni iskopi i uređena (poravnana ili nasipana) zemljišta terena (sve dosadašnje radnje i sva utrošena sredstva prikupljena su od mještana i donacija, jedino – Općina pomogla rad bagera).

Do 1990. dobrovoljnim radom betonirani svi okolni zidovi, tako da su tereni pripravni za asfaltiranje (beton donirala Općina).

2005. asfaltirani tereni (Grad Omiš)!

Do 2012. zastoj! 10.11.2012. slab odaziv na organiziranu radnu akciju.

Ideja, projekt, imovinsko-pravni odnosi, sve, do konca 2012. (kada je ovo zapisano) najveća je zasluga Pave Antičevića!                  

 

30.11.1975. Cementiralo se Donje selo (velika radna akcija)       

 

30.6.1977. Poslijepodne silna nevera. Gromovi u stupove dalekovoda, uništili po selu žicu struje, popucale sijalice, oštećena mrtvačnica.

 

10.3.1985. Otvaranje novoga boćališta s dvije staze – na Naklicama.

Boćalište je izgrađeno samodoprinosom i dobrovoljnim radom (najviše samih boćara). Na otvaranju je održan turnir, koji su osvojili boćari „Naklica“ pobijedivši u finalu „Elektrocetinu“ s 13:8. Još su nastupili: „Priko“, „Renko Šperac“ i „Dalmacija“ Dugi Rat, dok ekipa „Nade“ nije došla zaradi lošega vremena.

 

?- ?. 1991.? Sv. Misa svake nedjelje na Naklicama Biskup odobrio slavljenje sv. Mise svake nedjelje na Naklicama, koje je vodio don Ante Antunović.      

 

30.8.1992. Otvorena pošta u Podumima Otkad je pošte (rujan 1904.?), do konca kolovoza 1992, Nakličani su poštanske pošiljke dobivali iz pošte u Gatima! Od 30. kolovoza 1992. u Podumima – Tugare otvorena je nova pošta, koju je blagoslovio mons. Ante Jurić (župnik u Tugarima don Ante Antunović).

 

1993. Telefon na Naklicama!

 

3.8.2001. Noć poljoprivrednika Naklica:

         Noć zabave, druženja, zbližavanja, opuštanja… 30-tak dragovoljnih aktivista oba spola nudilo (i pripremalo) spizu s gradela, pivo i vino, kolači (sve mukte). Na improviziranom kominu peka se soparnik. Ispijanje piva, potezanje konopa, izbor Najpoljoprivrednika (proglašen Jozo Čorić) bogata lutrija… Uz harmoniku zabavljao je Mušac. Procjena: zabavilo se oko 500 sudionika, Nakličana i njihovih uzvanika.

2.8.2002. Težačka noć 2002. (II. po redu, naslijeđe Noći Poljoprivrednika)

Uz dobru spizu s gradela, vino i pivo, zabavu je i ove godine uveseljavao Mušac. Klape Tugara i Kostanja, KUD Gata i njihovi gosti iz Vrpolja – Slavonija, Najtežak (Milan Pavešković), lutrija, izložba težačkih alata i oruđa, izbor najboljega plesnog para, ispijanje piva, soparnik pečen na improviziranom kominu, vatromet i TEŽAČKI BEND  s izmijenjenim a prilagođenim riječima pjesme „Ribari“ u „Težake“ , Procjena 800-900 sudionika.

 

16.5.2003. „Skupna nagrada Grada Omiša za 2002. godinu – za ukupne doprinose i izuzetne rezultate kojima se unaprjeđuje kvaliteta življenja u svome mjestu“ za Dan Grada Omiša dodijeljena je Mjesnom odboru Naklica.

 

1.8.2003. Težačka noć 2003. (III. po redu)

 

18.2.2004. „ČUDO PRIRODE“ u Naklicama – KOZA OJARILA JANJE

(danas objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji)

NAKLICE – Nit je janje, nit je kozle – takav je bio zaključak Nakličana nakon što je na imanju Jordana Paveškovića u Naklicama kod Omiša trogodišnja koza, pasmine alpinka, uz dvoje posve običnih kozlića, ojarila i jedno koje izgleda kao križanac ovce i koze. Čudni mješanac ima kozju glavu i papke, ali ima i runo s kakvim se okoti janjad, a kao janje se i glasa – vlasnik, naime, tvrdi da kozlić (ili što je već) ne mekeće, nego bleji. Ovaj događaj izazvao je živo zanimanje mještana ovog sela u omiškom zaleđu, a Jordan Pavešković se sa slučajem „čuda prirode“ odlučio obratiti i našoj redakciji.

U pitanju je mutacija gena, rekao je dr. Krunoslav Pintur, veterinar s karlovačkog Veleučilišta i jedan od vodećih stručnjaka za degenerativne procese kod životinja. Dodao je da parenje ovna i koze, odnosno stvaranje potomaka, definitivno nije moguće s obzirom da se radi o dvije sasvim različite vrste.

– Događa se to – rađanje kozlića ili janjeta s više nogu ili s deformiranom glavom. Slučaj o kojemu govorite sasvim sigurno je mutacija gena. Kakva, ne znam, kaže dr. Pintur, iznenađen što je mladunče živo.

U  splitskom Veterinarskom zavodu kažu da bi neobičnog kozlića svakako trebalo vidjeti da bi se išta reklo o njegovu neobičnom izgledu.

(kozlić/janje skončao je u loncu, i osladio nepca Jordanu i prijateljima! Dodao M. Vrkić)

 

6.8.2004. Težačka noć 2004. (IV. po redu)

5.8.2005. Težačka noć 2005. (V. po redu. Kako je 12.5.2006. umro Ivo  Pivčević u 52. godini života, 2006. godine Težačka noć nije se organizirala, a ni poslije)

 

17.9.2005. BK „Naklice“, pobjedom nad BK „Croatia“ Šibenik 14 : 8 i velikom feštom proslavili ulazak u Prvu (I.) hrvatsku boćarsku ligu – Jug!

 

16.5.2006. BK „Naklice“ dodijeljena medalja za NAJBOLJU ŠPORTSKU UDRUGU GRADA OMIŠA ZA 2005. godinu!

 

13.9.2007. Grupa Nakličana za komine – u Zagrebu.

         Na Eko-etno sajmu Zagrebačkog velesajma bili su 13. i 14. 9. Spavalo se u hotelu u Oroslavlju. 15. 9. kombijem  se obišao Trakošćan, te Varaždin, a na povratku se vozilo preko Plješivice, Plitvica i na autocestu u Otočcu (u grupi za komin bili su: Draga i Kažo Čorić, Miranda i Nikša Tijardović, Milena i Jure Velić, Zvjezdana i Miljenko Vrkić, te Filip Velić, dok su se na put znali priključiti Anđelka i Ante Lovrić).

 

1.6.2008. Početak kontinuiranog održavanja groblja i prilaza groblju

Na raspisanom natječaju, MO Naklica izabrao je za održavanje groblja Dragana Antičevića.

 

30.8.2008. Fešta sela

Komin, opasan gredama kao kužina, uza zid Pivčevića pojate, a uz kuću u produžetku prema jugu – stolovi. Gradelavalo se, a osobito su dica uživala u čevapima. Do kasni ura igra mure i ćakule.

 

11.9.2008. Završen slavoluk na prilazu groblju

 

27.9.2008. Požar u Stranama (Brnistri)

         Gorile su cijele strane, od Zakučca, Donjeg guvna, do ispod Rezervara, Njivica ispod i sjeverno od Zvirinjaka, te se požar proširio kroz Sridivicu i poreko Pozirala sve do ispod Svete Kate.

 

2008. Njivica se počela obrušavati

Početkom 2008. sučelice Studenca urušilo se nekoliko borova, a veći se broj znatno nageja. Zimi 2008./2009. vidljivo se urušilo tlo s borovima, i ne samo sučelice Studenca, već se otvorilo drugo klizište prema Velića kućama i treće klizište (nešto manje) na južnoj strani Njivice – prema Kosi.

 

20.2.2009.    

                 

26.9.2009. Bajkeri na Naklicama

Na Naklicama se sakupilo oko 500 motora te je za sve posjetitelje pripremljena zakuska.

 

12. mj. 2009. Dodjela Božićno/Novogodišnjih darova.

Darove je primilo 40-tak Nakličke djece.

 

16.3.2010. Boćalište – napravljena klupa s nadstrešnicom, za igrače obiju momčadi i za suce.

 

9.7.2011. Cesta kroz Brnistru (kroza Strane) puštena u promet nakon rekonstrukcije, a da bi se rekonstruirala (cca 80% nova je trasa) bila je zatvorena za promet sve od listopada 2010. (10. mjeseci).

 

9.-12.7.2011. Prvenstvo županije za kadete (do 14. godina) u Splitu:

Stipe Pivčević, Ivan Čorić, Duje Pirić i Marin Juginović plasirali su se za prvenstvo Hrvatske na Rijeci! Zaradi organizacijskih problema (7 dana) nisu putovali?! (više: vidi Sport-Boćanje).

  

1.8.2011. Intervencija na boćalištu

         Tvrtka koja je tekućim asfaltom (bitumenom) punila ispucanu cestu Žrnovnica – Gata, na isti način je intervenirala na boćalištu, koje je poprilično raspucalo.

 

25.8.2011. Kup Grada Omiša u boćanju osvojio je BK „Naklice“.

(više: vidi Sport-Boćanje)

 

9.9.2011. Finale, II. Tradicionalni damski turnir u balotanju – parovi.

(više: vidi Sport-Balote, bračni ili mješoviti parovi)

 

Kroz kolovoz 2011. – potok: Vodoprivreda uređuje potok od Vodica, do pod Podvornicu.

Svom navedenom dužinom bager gusjeničar je ravnao potok. Bunari su se zasipali, sva stabla pilila i odnosila (što radnici koji su radili, što mještani), veća kamenja „utapala“. Uništena je flora i fauna potoka?

Do 1960-tih godina, potokom, zaobilazeći bunare, na tovarima se gonio gnjoj i intrada. Od Zapotoka moglo se doći do Blatina.

Oko 1962.-3. Zapotokom, gdje se potok prelazilo za u Dubinu (6-7 metara istočno od puta koji iz livade dolazi okomito prema potoku), Dušan Pivčević s još par dice, na desnoj strani potoka otkopali su mlinsko kolo s lopaticama koje je virilo iz zemlje. To upućuje da se tu, ili negdje uzvodno na potoku nalazila mlinica.

 

12.11.2011. Na Provošu dovršeno uređenje autobusnog stajališta.

Oko 1.11. betonirano je proširenje ceste, a 12. 11. stavljena je metalna ograda s tablom za obavijesti.

 

5.1.2012. Završeno stavljanje kocki na prilazu groblju, od slavoluka do ulaza (i malo iza) u groblje.

         Oko 20.12.2011. na sastanku MO informacija: Na raspisani natječaj Grada Omiša za kockom popločati prilazni put do groblja – najniža ponuda 250.000,00 kuna. Grad nema novca. Odluka MO Naklica: Grad platiti materijal, mještani – rad! Za dan/dva dovezen materijal. Od 27.12.2011. svaki dan (osim Nove godine) radne akcije posipanja puta, čišćenje odlijevnika, uređenje okoliša, probijanja i uređenja novoga puta za automobile do groblja, bager, valjak, mještani, do 2.1.2012.

       3.1. prvu kocku (od slavoluka) u 11,06 sati, postavio Ivan Pirić  (Perac)! Za 3 (tri) dana završeno postavljanje! Odaziv: 30 – 57 mještana svaki dan.

Ručak se, također, svaki dan spremao za sve.

Veličanstveno zajedništvo! I, ukupni trošak materijala, strojeva i spize, oko 85.000,00 kuna! 7.1. nastavak uređenja groblja i okolice te zidanje sjevernog zida igrališta/puta ka groblju. Zidanje je nastavljeno i akcijom 14. siječnja.

 

17.1.2012. Izložba fotografija Naklica u prostorijama i u organizaciji MO          

         118 fotografija koje je snimio Miljenko Vrkić, izradila Silvana Smoljo, 5 njezinih i 3 fotografije Jure Velića. Fotografije su postavljene prema temi. Osobito su zanimljive stare, i usporedne fotografije, snimljene s istoga mjesta u vremenskim razmacima – i do 35 godina.    

 

19.2.2012. Mačkare! Obuklo se 20-tak djece i 10-tak odraslih. Krenulo se od Milana Velića kuće, cestom prema selu, a usput su se pridruživale grupe mačkara, da bi u, i ispred prostorija MO najprije se častili kolačima (što spremiše i darovaše puuuuuno domaćica), a potom se i Krnje zapalio. Sakupilo se podosta i ostaloga puka.

                    

19.3.2012. Boćalište, postavljanja kocaka uz klupu/nadstrešnicu i uzduž jugozapadne strane boćališta.

 

12.6.2012. Ispiljen čempres u čimatorju sa sjeverne strane crkve sv. Ante (radnici Županijskih cesta).

         Čempres je obolio, usa! Tragovi bolesti pojavili su se 3-4 godine ranije. Ispiljene su grane, dok je deblo ostavljeno, iz kojeg bi se tu, na licu mjesta, izradio kip sv. Ante ili Isusovog poprsja. Konzervatorski odjel Uprave za zaštitu kulturne baštine u Splitu Klasa 61208/1601/3475 Ur broj 532040215/11-16-2 smatra  usahnuli čempres neprikladnim za postament nekog spomenika.

Pretpostavlja se da je čempres u svojoj mladosti posadio Stipan Tijardović, oko 1910. godine?

 

31.10.2012. Obnovljen krov crkve Sv. Ante!

         Pod nadzorom konzervatora, krov se obnavljao 15-tak dana. Temeljito je otučena žbuka ispod ploča, a zaštita obavljena s nekoliko novih slojeva.

 

7.6.2013. Prevrnuli se kamion/pumpa i kamion/mješalica

Put, od sela do kuće Barbare Radić u Livadi trebalo je cimentirati. Kamioni, pumpa i mješalica umjesto kroza Selo, uputili se od Dočina kroz Semejin i Blatine. Danima su padale kiše, pa je kamion/pumpa s prvim desnim kolom skliznuo pod meju na zemlju Ante Pivčevića – Bege u Livadi, koji metar prema selu od odvojka puta za Zapotok. Nasjeo je srednjim dijelom, a zadnja kola su ostala na putu. Uz pomoć su pozvali bager, te su ga izvukli bez posljedica.

Kamion/mješalica puna betona, prevrnula se pod put na Blatinama, na zemlju Ivana Tijardovića (ispod Đeline meje), oko 10 metara prema selu od odvojka puta prema Vodicama i Paprenici. Kako se u mješalici stvrdnuo beton, bubanj mješalice su morali demontirati, u putu je bager iskopao rupu i u nju ubacio bubanj, kojega je bager još zgnječio, zasuo zemljom, i uz put napravio jedno proširenje. Kamion je odvezen bez bubnja.

 

3.7.2013. Prvo prašenje protiv komaraca Nakon što je naša sumještanka zaražena ubodom vrlo rijetke vrsti komarca (iznimno rijetkom bolešću, na sreću bez posljedica) Zavod za javno zdravstvo izdao je nalog za noćno zaprašivanje Naklica protiv komaraca.

 

28.9.2013. Prvi pokop da se na Naklicama mrtvac ukapa PRIJE sv. Mise.

Sprovod je vodio don Mladen Ivišić (prvi njegov sprovod nakon dolaska u župu Tugare) na obredu ukopa Joze Vrkića – Hrvatskog književnika. Bilo je otpora svećenika za takvim slijedom ukopa, a pristao je nakon saznanja da pok. Jozo nije želio ničiji govor na svome pogrebu.

 

Veljača 2014. Pošta Naklice su poštu dobivale iz pošte u Gatima sve dok se nije 1992. godine izgradila pošta u Podumima – Tugare. Pošta se nosila 3 (pa i 4) puta tjedno. Od veljače ove godine – jednom tjedno (srijedom)?! Tako, za BK „Naklice“ i BK „Sv.Ante“ Gradonačelnik Kovačić 27.01. upućuje dopis za savjetovanje o „Edukacija o računovodstvu neprofitnih organizacija“ koje će se održati 31. siječnja i 2. veljače. Dopis primili 5. veljače!

OMIŠ – NAKLICE udaljenost je 1.100 metara – pošta putuje 10 (deset) dana??? Svaki je komentar suvišan!

 

8. ožujka 2014. izbor „Splitskog cvita“! Đordana Barbarić, predsjednica udruge „MoST“ dobitnica je ovogodišnjeg „Splitskog cvita“ – priznanja, drugu godinu zaredom zaslužnim pripadnicama nježnijeg spola koje daju poseban doprinos kvaliteti života u gradu Splitu, dodjeljuje udruga „Naš kvart“. Nju je stručni žiri odabrao između 15 nominiranih latica, od kojih je svaka imala svoju posebnost.

Naša Naklička, Davorka Velić, jedna je od nominiranih kandidatkinja.

Fotografija preuzeta od Dalmacija News-a

Nominirane kandidatkinje za “Splitski cvit” 2014.:

  1. Đurđa Brešković – Crveni križ – Mertojak
  2. prof. Katja Korljan – profesorica II. Gimnazije
  3. Ljiljana Prebanda – Udruga Sunce
  4. Herci Ganza Čaljkušić – autorica monografije „Heroine Splitskog Sporta“
  5. Branka Bezić – Matica Hrvatskih iseljenika
  6. Barbara Kovačić Domančić – kustos Galerije Meštrović
  7. Milijana Kovačević – psiholog, rad sa nadarenom djecom
  8. prof. Hicela Ivon – profesorica na Pedagoškom fakultetu
  9. Blanka Vlašić – sportašica
  10. Marija Županović – glavna medicinska sestra KBC Firule
  11. Zvjezdana Čagalj – „Društvo Naša djeca“ , teta u vrtiću
  12. Đordana Barbarić – Udruga Most
  13. Helena Budiša – poduzetnuica, EU ambasadorica ženskog poduzetništva
  14. prof. Ljerka Šimunković – umirovljena profesorica i osnivačica Katedre za talijanistiku u Splitu
  15. Davorka Velić prodavačica na splitskom pazaru

 

23.6.2014. Prvi put Naklice s Omišem povezane autobusnom vezom!

Od danas, autobusni prijevoznik „Dalmatinac“ (koji već 1½ godinu  uz „Promet“ povezuje Naklice sa Splitom) uz izravno povezivanje Naklica sa Splitom, uveo je da 12 puta vozi: Split-Naklice-Gata-Omiš (prva linija u 5,45 a zadnja u 21,45), i obratno, 12 puta: Omiš-Gata-Naklice-Split (prvi polazak u 5,15 a zadnji u 22,15 sati). Za bilo koje odredište – cijena karte je 10,00 kuna! Od 1.8. cijena karte je 14,00 kuna.

 

3./4. 7.2014. Zaprašivanje protiv komaraca – druga godina za redom Nalogom Zavoda za javno zdravstvo (vidi 3.7.2013.) i ove godine na Naklicama je obavljeno noćno zaprašivanje protiv komaraca.

 

10.7.2014. Praktični prikaz ljetne rezidbe trešanja U Čorića trišnjiku Na vrj Gaja pred 30-tak Nakličana i Tugarana prikaz rezidbe uz obrazloženja obavila je dr.sc Mira Radunić iz Instituta za jadranske kulture – Split.

 

13. i 14.8.2014. Pere Pivčević s dicom pok. Ive skinuo je krov kuće koja je sučelice crkve Sv. Ante. Krov je bio od kamenih ploča. Poravnat će učelke i staviti ravan krov (neće betonsku ploču. Ova informacija je privatna, ali bitno mijenja vizuru središta Naklica.

 

17.8. SVAKE GODINE – Naklički mrtvi dan  Na spomen umrlima od kuge kojih je 1783. umrlo 15, a 1833. je umrlo 14 osoba. U jednoj godini, najviše je umrlih 1943. (II. svjetski rat) ukupno 22 osobe.

 

13.10.2014. Asfaltiran Put prema groblju! Od 28. kolovoza ove godine počeo se čistiti put, osobito kameni ostaci zidanja sjeveroistočnog zida igrališta na putu prema groblju. Paralelno s čišćenjem, dovršavao se taj sjeveroistočni zid nekoliko metara od igrališta (da se komotno može asfaltirati igralište). Bager je ukapao put (da se smanje kosine) na sjeverozapadnom ulazu (iza mrtvačnice) na igralište, brijeg 3-5 metara istočno od igrališta, te neposredno ispred platoa pred grobljem. A između ova dva zadnja ukapanja puta – nasuto je 15 troosovinaca tupine na put, a po sredini, ispod velikoga bora koji je sa sjeverne strane puta – visina nasipa čak je 1,5 m (metar i pol).

Asfaltiranje puta počelo se od groblja. Radilo se cijeli dan. MO radnike je častio ručkom (juha, lešo junetina s restanim krumpirom). Prid večer, kad je završen put prema groblju, sanirano je (asfaltirano) ulegnuće na sredini platoa ispred crkve – 15-tak m2. Asfaltiranje je obavila „Cestogradnja d.o.o.“ (Sova) sa 7 svojih djelatnika.

 

19.12.2014. Završeno postavljanje ograde oko igrališta na putu groblja

Ograda od mate Ø 5 mm a oka 10 cm, postavljena je u cijelosti, ali nije završena.Trebalo je ogradu oko igrališta postaviti da se odigra malonogometni Božićni turnir „4 komina“ 27. prosinca (odgođen zbog kiše za 3.1.2015.).

Još 18. rujna postavljena su 2 rasvjetna stupa. Od 24.10.2014. u nizu radnih akcija ukopan je kabel za rasvjetu od razdjelnika na Boćalištu, postavljani nosači mreže, mreža, zavareno, betonirano oko ograde, stepenice betonirane – mahom su radili mladi!

Nakon 19.12.2014. ostalo je da se postavi i zavari kvadratna cijev po vrhu ograde, naprave vrata, temeljnom i lakom oboji cijela ograda (18.6.-3.7.2015.), postave reflektori za rasvjetu (postavljeni 15.5.2015.)

 

7.3.2015. Vezivanje čempresa vidi 5.3.2015. Poslijepodne se vezivalo nagnute, burom polegnute čemprese od slavoluka prema groblju. Vezalo se, ispravilo, odnosno – uspravilo više od ¾ svih čempresa. Još su ostala 4, 3 sa sjeverne i 1 s južne strane prilaza groblju, oni koji su najbliži slavoluku. Potrošeno je 180 metara konopa.

 

14.3.2015. Rijedak događaj (kojega se nitko ne sjeća, da se ikada dogodilo da je istoga dana pokopano dvoje Nakličana): Marija Pavešković ud. Tonća i Milka Pirić ud. Miljenka umrle su isti dan 13. 3. 2015. i pokopane na Naklicama istoga dana 14. ožujka (subota) 2015. godine Marija u 14,00 a Milka u 16,00 sati.

 

15.8.2015. Požar na Komorjaku. Za nevere, grom izazvao požar iza Duge gomele na Komorjaku. Požar je uz vatrogasce – gasio i kanader.

 

8.9.2015. Doček viceprvaka svijeta – boćara Ivana Čorića  Više: vidi sport-Boćanje

 

28.9.2015. Požar na Komorjaku – iza groblja. Iza 22 sata buknuo požar na Komorjaku – jugoistočno, iza boćališta – ispod Duge gomele – prema Lisičini. Bura dosta jaka. Vatrogasci uspjeli ugasiti požar. Gledajući sa svoga balkona, strah i sumnja da će zahvatiti borove i makiju ispod Tijardovića kuće te ugrozit i kuće, bila je bezrazložna – zahvaljujući naporu vatrogasaca.

 

2.-19.12.2015. Kanal za odvod vode Bagerom je iskopan kanal za odvod vode s igrališta na putu groblja. Dijagonalno je iskopan na platou ispred boćališta – sjeveroistok prema jugozapadu. Na sredini je iskopana rupa u kojoj je zabetonirana kanta za postolje stupa na kojemu bi konstantno visila zastava. Istočno od postolja stupa, uz postolje, postavljena je cijev za odvod oborinskih voda, a uz postolje na toj cijevi ugrađen je „T“ dio za eventualni neki priključak u budućnosti. Istočno, uz tu odvodnu cijev (Ø 11 cm), po cijeloj dužini kanala (od zidić iza – zapadno 1,5-2 m od ormarića struje za paljenje reflektora na boćalištu) paralelno jedna uz drugu postavljene su još dvije cijevi Ø 7,5 cm za neke eventualne potrebe u budućnosti. Sve te 3 cijevi završavaju oko 1 m van ograde – platoa jugozapadno ispred boćališta.

 

26.8.2016. Požar na Poziralu. U ranim noćnim satima (odmah iz ponoći 25.8.) buknuo je požar od ceste na Malome Gracu, ispod stanice vodovoda, i velikom brzinom, nošen, raspiren velikom burom dosegnuo do granice s Tugarima. Odjednom se bura stišala, a mnogi vatrogasci s vatrogasnim kolima koja su mogla doći do samog Pozirala – vrha Rinja (jer je 5./6. ožujka 2015. visokonaponski stup srušila bura, te je probijen put do njega) – vatra ugašena.

 

31.8.2016. Postavljen nosač zastave ispred boćališta.

 

7.5.2017. 6. festival planinarstva – Imber. 23 planinara, 80% žene (jedna je grupa s Korčule) iz Omiša na Naklice, obišli groblje, nastavili Komorjakom, priprmili im ručak – s gradela, Imber financirao 2 soparnika sir i kruh. Bili vrlo zadovoljni!

 

14.6.2017. Aparat za kavu. Mlade majke međusobno se dogovorile i kontaktirale vlasnika aparata za kavu te uz konzultacije s MO dogovorili da je najprikladnija istočna prostorija doma (škole) u kojoj boćari drže satove, žice i ostale potrebne rekvizite za boćanje. Sve očistile, opiturale unutra i izvana, organizirale dovod vode, uređenje utičnica, uređenje (obnavljanje) WC-a, spajanje vode uz boćalište na cijev i postavljanje sistema kap-po-kap oko stupa zastave, nabavile stol i stolice za prostor uz automat za kavu! Zakazale su u sadnji i održavanju cvijeća, zelenila na toj središnjici, kao i urednom održavanju čistoće ispred prostorije s aparatom za kavu.

 

1.1.2018. Dalmatinac reducirao vozni red – od danas voze 3 puta Omiš-Gata-Naklice-Split (7:00, 12:20 i 16:30), te Split-Naklice-Gata-Omiš (9:30, 15:10 i 19:30 (vidi – 23.6.2014. Prvi put Naklice s Omišem povezane).

„Promet“ Split – Red vožnje vidi Servisne informacije.

Vremenske (ne)prilike

Lipanj 1910. „U lipnju opalio palac sve vinograde u cijelomu polju (Iz prošlosti Župe Tugare). U jamatvi jedva sve selo skupilo 150 stolitara vina. Najbolje Humljani, a najgore Nakličani.“ (Poljica, list poljičkog dekanata br.12 iz 1987. str. 108.) .

 

22.7.1912. „Na 22. srpnja spustila se krupa preko gornjeg Sitnog, sv. Kate, ispod Zastinja te preko srednjih Naklica do Zakučca. Štete treći dio obilat kud prošla. U ostalom intrada dobra: prirod obilan, osim kuda prošla krupa. Mast se prodavao po kr 26 hkt, a vino kr. 40-45.“ (Poljica, list poljičkog dekanata br.12 iz 1987. str. 109.).

 

12.5.1952. isto kao i

12.5.1953. isto sve Nevera, krupa sve stukla. Lopatom si moga’ trišnje zgrćati.

12.5.1954. istoga datuma nevera se spremala Zvali don Duju Klarića, on s križem ispred crkve Sv. Ante molio. Oblake ka’ da si rukun odnija. Poslije, bilo je nevera, rijetko s krupom ili nekom većom štetom. Onih razmjera ka’ 1952/53 nikad više. (Informaciju ispripovijedao Tomislav Velić)

 

1961. konac siječnja – 10.5. k’o ljeto! Od 10.5. – 11.6. stalno silne kiše. Od 12.6. – 29.9. suša, bez kapi kiše. Takva se suša ne pamti od II. svjetskog rata. (Zapisi Ante Vrkića)

 

7.1.1962. Potres koji se dobro osjetio. Oštetio je Makarsku s okolicom. Potres, jak, bio je i 11. siječnja u 6,10 sati, te manji 21. siječnja u 3,54 sati – sve 1962. godine. Bilo je štete. Tko je imao osigurane kuće od DOZ-a je u listopadu dobio odštetu. (Zapisi Ante Vrkića)

 

14./15. 3.1962. veliki snijeg s vjetrom, nije se moglo niz Lisičinu. (Zapisi Ante Vrkića)

 

Od 17.7. – 18.9. 1962. suša! Dva mjeseca nije pala kiša. (Zapisi Ante Vrkića)

 

1964. Siječanj i veljača vrlo lijepi s malo jutarnjeg mraza. Ožujak kišovit. U srpnju krupa oštetila intradu. (Zapisi Ante Vrkića)

 

30.6.1977. Poslijepodne silna nevera. Gromovi u stupove dalekovoda, uništili po selu žicu struje, popucale sijalice, oštećena mrtvačnica.

 

13.4.2008. Njivica se obrušava.

 

 

28.1.2010. Snijeg, napadalo ga je 5 cm

 

14.5.2010. Krupa veličine franje, u samo 6-7 minuta poprilično stukla.

 

1.2. – 13.2.2012. ZAJEDNIČKI OPISANO – SNIJEG I DOGAĐAJI: (Miljenko Vrkić)

  • 1.2. Poslijepodne počeo snijeg. Preko noći napadalo ga 2-3 cm.
  • 2.2. Navečer počeo padati novi snijeg (onih 2-3 cm od jučer nisu se otopili). Temperatura -3 do -4. Padao cijelu noć!
  • 3.2. Snijeg je nastavio padati cijeli dan. Padao je s dosta jakim istočnim vjetrom i jugom. Napadalo ga cca 30 cm (teško procijeniti, jer je bilo puno smetova – zapuha). U noći temperatura do -7, a preko dana oko -5 stupnjeva. Nastavlja padati!
  • 4.2. Snijeg i dalje pada. Noćna temperatura do -7, a preko dana -4 do -6 stupnjeva. Valja napomenuti da sve ove dane snijeg se nije hvatao na stabla. Padao je suhi snijeg. Poslijepodne je prestao padati. Izmjereno od 40-60 cm, a smetova ima preko metra. Na Glavici kod križa izravnao se s mejom, kao i na Gornjoj Glavici gdje od vrha meje Krasanovca namet seže do iza maslina Ranka Vrkića. Veliki su nameti osobito od Brda prema Glavici.
  • 5.2. Hladno! -3 do -4 stupnja. Na zapadnoj padini Bila, dica i „mladi“ do 40-tak godina napravili sklizalište sve do blizu mosta na Blatinama. Sklizalo se na vrićama, naylonima, raznim plastičnim napravama, poklopcima špakera, a i na saonicama. Bilo 50-tak „športaša“.
  • 6.2. Nije se moglo s autom iz sela! Poslijepodne bager očistio cestu.
  • 7.2. Jaki vjetar s postojećeg snijega zameo cestu! Zatrpano je od Provoša do ulaza u Rade Paveškovića, a osobito je nameteno ispred ulaza u dvor Andrije Paveškovića i ispred Begine kuće. Nije se opet moglo iz sela. Bager je čistio i s Brda sve do u Livadi kuća Jakovčića, ali se ipak autom nije moglo, jer je putem između Mrčelića kuća previše ostalo snijega. Temperature: noću do -5, danju do +2.
  • 8.2. Cesta očišćena, Svatko sebi čistio prilaze kući.
  • 9.2. Poslijepodne je održana misa pok. Slavici Pivčević (godišnjica smrti)
  • 10.2. Novih 15-tak cm snijega u noći s 10. na 11. veljače. Opet je padao s jakim vjetrom, zameo sve očišćeno. Ali, lakše ga je bilo čistiti, a i ralica je čistila sve do Sv. Ante, i posipala pijesak. 11. je bila subota, te se nije išlo na posao.
  • 11.2. Snijeg opet po noći na 12.2. Padao tiho 1-2 nova centimetra. Lepršao je i cijelo prijepodne, zanemarivo.
  • 12.2. Sve ove dane, temperatura noću do -5, danju oko 0. 12., u nedjelju održana je misa.
  • 13.2. Osvanuo sunčan dan! Temperatura +4 do +5 stupnjeva. Autobus „Prometa“ tek danas počeo voziti. Nije prometovao od 1.2.-12.2. Inače s Naklica je 10 polazaka + 2 s Brdina (iz Podgrađa).

1.2.-13.2.2012. KRAJ ZAJEDNIČKOG IZVIJEŠĆA O SNIJEGU I…

 

15.2.2012. Temperatura ujutro -8 stupnjeva izmjerena u 7,30 sati

Kod Miljenka Vrkića, ispod tarace -7,6 a Nikša Tijardović izmjereno u autu kod Sv. Ante -8 stupnjeva!

16.2.2012. Snijeg! Rano, odmah iza ponoći napadalo je 1,5-2 cm novoga snijega (vidi 1.2.-13.2.2012.), temperatura je bila +1 do 2 stupnja.

 

7.4.2012. Suša! Od snijega u veljači (10.-11.2.) do danas, ni kapi kiše nije palo. Lijepa, proljetna vremena, i trebalo je zalijevati voćke, osobit tek presađene. Neki su zalijevali i krumpire koji još nisu nikli.

Večeras – nevera, povodanj, nanio dosta štete odnoseći rahlu zemlju.

 

5.3.2015. Silna bura sa snijegom (koji se topio) Bura je lomila grane borova na cesti iznad Studenca (ispod Brda), nad cestu u Potorini izvalila šljiv(e)u pok. Nediljka Tijardovića (koju je trebalo ispiliti, jer su se Prometovi autobusi na rikverc vraćali), kontejnere smeća (2) na Provošu odnijela skoro do trafostanica, a kod sv. Ante – otpuhalo jednoga do Nikšina dvora, na vrh Rinja (iznad Sridivice) slomila je željezni visokonaponski stup. Neke više, neke manje, oko polovice čempresa prema groblju razljuljalo, nagnulo, poleglo i do 30/35 stupnjeva.

 

Opisat’ ću (Miljenko Vrkić) prirodni fenomen promatran s moje verande. Ovaj fenomen nikako ne bi shvatio niti razumio da nije PADAO snijeg.

Naime, PAHULJICE SNIJEGA nošene vjetrom omogućile su mi da u najsitnije detalje vidim i najmanji smjer vjetra, njegovo ispreplitanje u svakom trenutku i u svim mogućim pravcima!

13,45 sati Mošnica, kao ni Tugare, ne vide se od snijega koji pada samo do Mejica. U Ostrogu – ništa ne pada. Omiška Dinara kao ni Borak također se ne vide od snijega.

13,50 sati Temperatura 4C stupnja. Pljuskovi snijega na refule pljušte do iznad Podvornice. Odjednom, ispred kuće i u Ostrogu manji pljusak snijega od Omiša, a istovremeno – veći pljusak snijega od Mošnice. Kovitlaci, košmar, borba, vrtlozi, odjednom sve stalo, ni jedne pahuljice, a Mošnica i Omiška Dinara od snijega se ne vide.

14,00 sati Pred Ostrogom često se gore opisana borba ponavlja. Osobito od Mošnice nadiru pljuskovi snijega. Pred mojom odrnom i balkonom samo poneka pahuljica, kao da je ovdje – vakum.

14,05 sati Temperatura 2C stupnja. Borba se na refule nastavlja. Ni Mošnica ni Omiška Dinara se od snijega ne vide, a ispred Ostroga, nakon „borbi“ – čisto!

14,07 sati Pljuskovi snijega od Omiša i Mošnice – silna borba!

14,08 sati Obim, snaga pljuskova se povećava. Jednom od Mošnice dominira, zatim od Omiša, onda  se pljusak spušta sa sjevera – preko sela. Košmar.

Općenito, nadjačava smjer od Mošnice koja se i dalje od snijega ne vidi, kao ni Omiška Dinara, a nakon košmara, ispred Ostroga ništa ne pada, čisto.

14,10 sati Zapad nadjačao istok! Za kratko. Istok uzvratio – izgurao zapad. Ispred moga balkona dominira snaga istoka, uz Ostrog – dominira snaga zapada.

Kovitlaci – k’o da se ne zna – ‘ko pije, a ‘ko plaća?

14,15 sati Sve se na refule ponavlja, samo je obim snijega veći, više ga je. Suluda borba! Kao da se kolo preda mnom igra. Trenutno vodi istok, do Podvornice nadire. Zapad uzvraća.

14,20 sati Temperatura ispod 2C stupnja. Borba se nastavlja…

14,25 sati Zapad kao da je jači – granica košmara malo se pomaknula istoku. Čudno je ovo ispreplitanje vjetrova koje snijeg očituje. Nevjerojatno ispreplitanje u svim mogućim pravcima – ali u istome trenutku!

14,32 sati Istok protjerao zapad sve do Podbilja. To traje nekih 5-6 minuta. Opet borba pred Ostrogom. Snijeg stalno u pljuskovima pada, i onda – popušta! Ne vidim da se bilo gdje zabjelio, samo malo iznad Borka (ne na vrhu).

15,00 sati Kraj! Pobijedila jaka, vrlo jaka, orkanska bura. (bilješke sam pravio olovkom, prepisao navečer iza 23 sata, bura nastavlja suludi ples).

 

3.2.2018. Potres! U 13,57 sati kratka tutnjava, zdrmalo. Jačina 4,8º po Merkaliju, epicentar u moru ispred Brela. Oštećenja nitko nije javljao. Dva (2) dana poslije (5.2.) s verande, Miljenko Vrkić zamijetio odron povećih gromada kamenja obrušenih oko 20-tak metara s Ostroga u potok u Podvornici. Obrušeno kamenje je u pravcu potoka, vidljivo nizbrdo od garaže Ante Mrčele na putu prema Glavici.

9. lipnja 2018. od 0-5 sati na Naklicama – sijevalo, grmilo, pljusak! Palo je 24 litre kiše po m2.

 

 

 

Vode

VODA! Naklice su bogate vrelima. U Gornjem Selu: Stočak, Zvirinjak i Na Konalu. U Donjem Selu Studenac. U polju: Vodice, Blatine, Kroz Podbilje nikoliko vrila, Livada, Podvornica, Lišnjak. Selo je pilo vodu sa Zvirinjaka (Anti-čevići), sa Stočka (Paveškovići) i sa Studenca (donjosejani – Donje Naklice).

          1912. Studenac je najprije sagrađen (Petar Tijardović – Škobaj, 16.6.2013. sjeća se, da mu je pok. Mande Pivčević ž. Ante govorila kako je ona ka’ cura nosila vace i materijal kada se Studenac gradija. Ona je rođena 2.10.1894. + 18 godina = 1912, a I. Svjetski rat je počeo 1914. godine). Istočni zid vremenom potkopan, 1940-tih godina urušio se u potok (kamene face seljani su iznosili iz potoka i ugrađivali u kuće ili stavljali pod tak za bačve, a još i danas se može u Filipa Velića vidjeti željezni luk.

         1942.-44. s Konala se pokušala cijevima dovesti voda do na Stočak, da se pojača za Donje Selo. Gornjosejani nisu dopustili. Bilo je puno antagonizma?

         1945. (info – Talija – Ante Pirić) Voda na Brdu 7-8 metara sjeverno od rezervoara. Dovedena je sa Stočka gizanim cijevima koje su u ratu Nijemci donijeli i uskladištili u Jakićevoj konobi (Ante Jakovčića).

         1945. (info – Talija) Rezervar na Brdu (rezervoar) Nakličani dobrovoljnim radom napravili. Zanacija (Jakov Mrčela) bio meštar!

         1954. 25. rujna protekla voda na dvije špine i završen kanal otpadnih voda kroz Donje Selo. Jedna špina je usrid sela (pod murvom između kuća Tijardovića i Pivčevića), a druga špina na sredini između Bratske kuće (2012. to je pojata Marina Tijardovića) i turnja Vrkića (2012. to je kužina s kominom Ivana i Ante Vrkića). Kod ove zadnje špine napravljena je i kamenica za pojiti blago ili za prati robu, te je izrasla i topola.

          Kanal otpadnih voda od rezervara na Brdu napravljen je do ove zadnje špine (kanal i cijevi vode napravljeni radnim akcijama mještana). U kanal nije smjela kanalizacija, a kasnije su uz njega položene vodovodne cijevi (Gradski vodovod 1986.).

          Špina kod Vrkića, kasnije (oko 1970-tih) prebačena je prema istoku uz pojatu Tijardovića (ex – Bratska kuća), i kanal produžen do ispod kuća Nikole Tijardovića.

         1986./lipanj, Završena izgradnja vodovoda na Naklicama. U svibnju 1985. započeta je izgradnja I. etape Zapadnog ogranka vodovoda „Srednja Poljica“. Naklice, u I. etapi nisu planirane dobiti vodu, međutim, Nakličani se organizirali (inicijator Pave Antičević), radnim akcijama iskopali više od polovice kanala, u njega ubacili vodovodne cijevi koje su sami kupili. Vidjevši, organizator nastavio, te voda potekla u lipnju 1986.

Tugare, Dubrava, Srinjine, Gornje i Donje Sitno i ostala mjesta vodu će dobiti u drugom planskom razdoblju 1986. – 1990.

         1987. kroz ovu godinu, osobito kroz proliće i lito, voda je razvedena po kućama i po polju.

         2001. Nakličani bušotinama traže vodu. Za zalijevanje intrade, voda je skupa. Prvi u selu, Jozo Čorić doveo je privatnog obrtnika koji je rašljama ispitivao, pretpostavljao gdje ima vode, te svrdlima pokretanih kompresorom bušio po potrebi i do 40-50 metara. Investicija je dosta velika, ali se itekako isplati. Tako su vodu pronašli i koriste je: 2001-2002. uz Jozu Čorića, Jakiša, Duje i Dragan Antičević, Milodar Juginović, svi Paveškovići, Miroslav i Ante Velić, Marin Mrčela, Marin Tijardović, Ante Pirić p. Duje, Tonći Jakovčić…

Kroz kolovoz 2011. – potok: Vodoprivreda uređuje potok od Vodica, do pod Podvornicu.

Svom navedenom dužinom bager gusjeničar je ravnao potok. Bunari su se zasipali, sva stabla pilila i odnosila (što radnici koji su radili, što mještani), veća kamenja „utapala“. Uništena je flora i fauna potoka?

Do 1960-tih godina, potokom, zaobilazeći bunare, na tovarima se gonio gnjoj i intrada. Od Zapotoka moglo se doći do Blatina.

Oko 1962.-3. Zapotokom, gdje se potok prelazilo za u Dubinu (6-7 metara istočno od puta koji iz livade dolazi okomito prema potoku), Dušan Pivčević s još par dice, na desnoj strani potoka otkopali su mlinsko kolo s lopaticama koje je virilo iz zemlje. To upućuje da se tu, ili negdje uzvodno na potoku nalazila mlinica.

2.-19.12.2015. Kanal za odvod vode

Bagerom je iskopan kanal za odvod vode s igrališta na putu groblja. Dijagonalno je iskopan na platou ispred boćališta – sjeveroistok prema jugozapadu. Na sredini je iskopana rupa u kojoj je zabetoni-rana kanta za postolje stupa na kojemu bi konstantno visila zastava. Istočno od postolja stupa, uz postolje, postavljena je cijev za odvod oborinskih voda, a uz postolje na toj cijevi ugrađen je „T“ dio za eventualni neki priključak u budućnosti. Istočno, uz tu odvodnu cijev (Ø 11 cm), po cijeloj dužini kanala (od zidić iza – zapadno 1,5-2 m od ormarića struje za paljenje reflektora na boćalištu) paralelno jedna uz drugu postavljene su još dvije cijevi Ø 7,5 cm za neke eventualne potrebe u budućnosti. Sve te 3 cijevi završavaju oko 1 m van ograde – platoa jugozapadno ispred boćališta.

 

Radne akcije

1945. (info – Talija-Ante Pirić) Rezervar na Brdu (rezervoar) Nakličani dobrovoljnim radom napravili. Zanacija (Jakov Mrčela) bio meštar!

1954. – do 25. rujna Kanal otpadnih voda od rezervara na Brdu napravljen je do zadnje špine, između Bratske kuće i Vrkića/Pivčevića turnja (od 1967. kužina – dimnica) Marina Vrkića (kanal i cijevi vode napravljeni radnim akcijama mještana). U kanal nije smjela kanalizacija, a kasnije su uz njega položene vodovodne cijevi (Gradski vodovod 1986.).

1960. nalivena je prva taraca na školi.

I. mj.1962. 1., 2. i 28. siječnja, te 4. veljače – radne akcije na izgradnji škole (ovo je nađeno u zapisima Ante Vrkića da su Miljenko i Nevenka radili na školi. Kada je bio početak, i konačan završetak nije ovdje zapisano).           

24.1.1966. Radna akcija na školi – salivali gredice, 27.2. gredice dizali, 27.3. salivali taracu!

1971. Kanal otpadnih voda produžen od špine ispred Bratske kuće – do ispod kuća Nikole Tijardovića.

30.11.1975. Cimentiralo se Donje selo (velika radna akcija)       

10.3.1985. Otvaranje novoga boćališta s dvije staze – na Naklicama.

Boćalište je izgrađeno samodoprinosom i dobrovoljnim radom (najviše samih boćara). Na otvaranju je održan turnir, koji su osvojili boćari „Naklica“ pobijedivši u finalu „Elektrocetinu“ s 13:8. Još su nastupili: „Priko“, „Renko Šperac“ i „Dalmacija“ Dugi Rat, dok ekipa „Nade“ nije došla zaradi lošega vremena.

 9.4.1991. Savjet Mjesne zajednice Naklica donosi ODLUKU o radnim akcijama

Svake nedjelje počevši od 14.4.1991. (svaka obitelj po 25 sati) za slijedeće radove:

  • kopanje kanala za vodu od škole do groblja
  • postavljanje plastičnih cijevi u kanal s ugradnjom špina
  • iskop kanala i sadnja živice s obje strane puta, od čimatorja do groblja
  • iskop rupa i sadnja čimpresa uz živicu
  • zidanje dva stupa za vrata na sjeverno-istočnoj strani čimatorja

1.3.2008. Radna akcija na prilazu groblju. Dva bagera, veći nosio, manji ravnao zemlju s vanjskih strana zidića na prilazu groblju Komorjak, Asistiralo 10-tak Nakličana u detaljima ravnanja i vezivanju mladih čempresa.

11.6.2008. Radna akcija Oranje i uređivanje budućeg travnjaka prilazu groblju – od ruba zidića do, i oko mladih čempresa.

12.9.2008. Radna akcija na prilazu groblju. Nastavljeno nasipanje zemlje s vanjske strane zidića prilaza groblju. Vidi RA od 1.3.2008.

22.6.2009. Radna akcija uređenja putova kroz polje. Svi su se putovi po potrebi nasipali ostacima usitnjenoga asfalta, te trimerima i kosorima čistili rubovi puta.

25.6.2009. Radna akcija kroz Lisičinu. Čišćen je put trimerima i kosorima.

21.6.2013. Radna akcija čišćenja Lisičine 10-tak dragovoljaca s 2-3 kosilice, ostali s kosorima, kosirima, nožicama čistili put kroz Lisičinu. Nikša Tijardović zidao provaliju odmah iza kuka s desne strane na podan okuči (idući s Naklica). U Radobolje doček s pivom, poslije večera na Naklicama (na betonskom stolu). Ovu akciju organizirao je Ante Pirić – Bengović. Od TZ Omiša dobio potporu, te je cijela grupa kod njegove kuće na Krču feštala 12.7.2013.

25.1.2014. klupe u Lisičini! Na inicijativu mladih, Nikole Tijardovića i Ivana Pivčevića preko Udruge „Sv. Ante“, Grad Omiš odobrio sredstva za 5 klupa koje je napravio Damir Pirić (obrt „Škura1“). 23.1. jedna klupa je stavljena pod nadstrešnicu ispred kafića, a drugu je Nikša Tijardović uziđavši zid i podest zabetonirao uz istočni zid Pivčevića garaže s pogledom na sliku na suprotnoj garaži, na crkvu i prema „domu“. Danas su u Lisičini postavljene 3 klupe: na Vrj Smrdejca, 15-tak metara iznad „Di se klanja Gospi“ u Okučin, i Na Velikun okuči.

30.5.2014. Radna akcija čišćenja Lisičine Poslijepodne je 12 dragovoljaca s 4 trimera, nožicama i kosirima čistilo Lisičinu. Radobolje dočekaše s pićem, Mrčele  mesom s gradela i navečer aktiviste prebacili na Naklice. Koordinator akcije: Nikola Tijardović.

31.5.2014. Radna akcija uređenja putova kroz nakličko polje U organizaciji MO (Jure Velić) odazvalo se 20-tak dragovoljaca. Kosilicama (trimeri) čistili su se rubovi puta i ceste. Rupe po putovima, kroz Podbilje do granice s Trušima, te od Vodica do ceste nasipane su i ravnane žalom pomiješanim crljenicom. Prijevoz je obavio Milan Petričević, kome je kamion punjen malim bagerom. Uvečer – večera uz pjesmu.

6.6.2014. Radna akcija čišćenja staze po Komorjaku, i pravljenje rampi za invalidska kolica prema betonskom stolu i boćalištu Koordinator akcije Nikola Tijardović. Čišćenjem staze došlo se blizu Ždrila. Bila je samo jedna kosilica, i ukupno 4 dragovoljca. Rampe se uredile betonom, i ovdje je bilo njih četvero (relativno slab odaziv radi sprovoda mladu čovjeku u Srinjinama). Večera!

5.7.2014. Radna akcija – nastavak čišćenja staze po Komorjaku Čišćenje staze po Komorjaku završeno, dok se na završetku rampi (vidi 6.6.2014.) nije radilo. Blagovalo se u novouređenoj konobi Darija Pirića. 

 2.8.2014. Radna akcija čišćenja puta za Stomaricu Tradicijski, subotu ili dvije prije dana Gospe od sniga (5. kolovoz) grupa desetak Nakličana s trimerima i kosorima urede put. Večera – janje, ove godine – lešo. Lijepi običaj!

 6.9.2014. Radna akcija „Oću da je čisto naše misto!!!“ Naklice moje da blistaju, ko sunce da se sjaju! Odazvalo se 14 žena, gulile travu, čistile, mele… i Donje selo do trafostanice (osim Brda) ulipšale, „izglancale“!

26.5.2015. Radna akcija – ziđanje meje puta u Lišnjaku iznad zemlje Tomislava Velića, 29.5.2015. Radna akcija – čišćenje Lisičine, a 5.6.2015. Radna akcija – ziđanje meje puta u Livadi iznad zemlje Milenka Velića, isti dan žene su redile selo!

7.9.2015. Radna akcija Postavljanje mata i betoniranje puta iza Tokića kuće. Cca 3 kvadrata očistilo se za betonirati uz kuću Filipa Velića – zapadno od ulaza u njegov dvor. Po cijeloj dužini Tokića kuće, uz kuću je prislonjena mata širine 50-tak cm Q 6 mm (savijena pod pravim kutom), dok je po putu, na nju naslonjena cijela mata Q 8 mm. Mata od 6 mm postavljena je i po putu – istočno od Tokića kuće. Dovedeno je u jednom mikseru 8 m³ betona, i idealno je doteklo.

26.9.2015. Radna akcija betoniranje puta od Livade do kuća Mrčela

2.7.2016. Radna akcija košenja ruba ceste i poljskih putova te njihovo nasipanje. S traktorom vozili i nasipali rupe na poljskim putovima. Materijal ostrugani asfalt koji smo dobili prošle godine koncem lita, kada se popravljala cesta od Tugara prema Gatima.

10.12.2016. Radna akcija. Betoniranje puta od Brdina (kuće Miljak) prema Konalu. Utrošena 3 miksera. Iza toga 2 miksera utrošena su na put u Gaju – ispod meje Jerka Vrkića – zapadno od kuće Pirića.

2.6.2017. Radna akcija. Popodne se čistilo (kosilo 90%), cesta sv. Ante – Brdine, put kroz Podbije, Lisičina. Planirano da i djeca čiste, nisu, bila su na školskom izletu.

22.6.2018. Radna akcija. Popodne, iza nevere 11 mladića s trimerima i drugim alatima čistili su Lisičinu. Na žalost, kiša ih je spriječila da je očiste niže od Male okuči prema Priku.

30.6.2018. Radna akcija. Danas, nastavak prethodne R.A. 17 aktivista u organizaciji predsjednika MO Ivana Pivčevića razmililo se po svim nakličkim poljskim putima, nastavili u Lisičini, Brdine, s trimerima i drugim alatima uredili planirano. Uvečer uz spizu s gradela nastavili ljepotu druženja. Evala!!!

14.7.2018. Radna akcija, Krč – proširenje za kontejner. Nakon utakmice svjetskog prvenstva u nogometu Belgija : Engleska za broncu (2:0), u 18 sati 9 aktivista na Krču, prišlo je proširenju prostora za još jedan kontejner, koji je jučer isporučen od “Peovice” Omiš. Čistilo se, kopalo, brusili (pilili) rubnjaci prilagođavajući ih novim potrebama, beton miješao u mješalici darovanim žalom i cementom, naoko jednostavno, ipak zahtjevno. MO aktiviste častio pićem. Akcija završena u 21,10 sati. Bravo momci!

 

Škola

Nakličani se školovaše  za vrijeme  Austrije u  Čažinu  Docu. Za vrijeme Stare Jugoslavije na Priku i u Omišu. Od 6. veljače 1930. škola je na Naklicama, najprije u kući braće Vrkić, zatim u kući Ante Pirića (Talije)(Talijani je u II. svjetskom ratu zapalili), onda (iza rata) u kući Marka Tijardovića, pa u kući Apića, i, opet u kući Ante Pirića – do 30.6.1983. godine.

6.2.1930. Osnovna škola prvi put na Naklicama, u kući braće Vrkić – vidi 12.9.1983. (u Pjesmi o Naklicama što je u desetercu 1934. spjeva Ante Vrkić, kaže:

… A kad dođu na naše visine

na oko im prva škola sine… )

1960. nalivena je prva taraca na školi.

I. mj.1962. 1., 2. i 28. siječnja, te 4. veljače – radne akcije na izgradnji škole (ovo je nađeno u zapisima Ante Vrkića da su Miljenko i Nevenka radili na školi. Kada je bio početak, i konačan završetak nije ovdje zapisano).          

24.1.1966. Radna akcija na školi salijevali gredice, 27.2. gredice dizali, 27.3. salivali taracu!

12.9.1983. Osnovna škola prvi put u društvenim prostorijama, u domu, kojega su Nakličani najviše dobrovoljnim radom napravili.

Na Naklicama dicu su učili (treba provjeriti tko – kada???):

  • Katina Radovan udana Mostarčić (Dubrovkinja) 1930. – 1941.
  • Don Duje Škarica (iz Duća)       1945. – 1947. ???
  • Bosiljka Šegvić                       1947.
  • Nevenka Tomić                       1948
  • Žaneta Hobarka                           1949.
  • Don Duje Klarić  vjeronauk do    1949.
  • Nije bilo škole                             1950. – 1951.
  • Nada Špoljarić (Zagrepčanka) udana Pivčević (za Marina)
  • Mira Utrobičić (sa Slimena)
  • Radojka Pajčin udana Jakovčić (za Marina)
  • Štefica Barbarić
  • Katica Žitko udana Smajo
  • Mirjana Pavković
  • Marija Čagalj
  • Milanka Simunić
  • Mijo Galić
  • Vidosava (Vida) Pivčević

Škola na Naklicama zatvorena je školske godine 1990./1991., odnosno u lipnju 1991. (6. mjesec – kraj školske godine).

Zadnja učiteljica je bila Vidosava Pivčević koja je 1986. godine naslijedila Miju Galića. Od rujna 1991. naklička dica od 1.–4. razreda idu u školu u Gata, da bi se od rujna 2010. preselila u područnu školu u Podume. Od 1991. učenici 5.–8. razreda konstantno idu u Srinjine.

 

 

Struja

1955. Struja, letrika, otvaranje 5. lipnja! Na Dočine, u dom na obid pozvane su sve kućne starješine. Dovedena struja na Naklice i u Tugare.

Od lojanice i šterike, preko garburače i petrolejke, do žarulje.

Već se 1947. počelo od mještana kupiti novac (za svaku žarulju – lampu 5.000 dinara i još 50 nadnica).

Najteže je bilo priniti pale (betonske stupe). Bili su šuplji, dugački oko 8 metara, kvadratnog oblika, stranica u dnu 35 cm, a na vrju oko 15 cm. Svakih 40-tak cm bili su probušeni, kroz koje rupe bi se protiralo željezo tako da je sa svake strane virilo 50-tak cm. To željezo služilo je za nošenje pala (stupa). Sa svake strane sta’ bi čovik, i tako po cilun dužini pala. Jedan pal nosilo je po 20-tak judi. Kad bi se pal usadija u pripremljenu rupu i ispravija, priko tih željeza penjalo se nanj.

Nakličani su u Lisičinu s Naklica pale nosili do Male okuči, ozdal su se nosili s Prika, a za one s desne (južne) strane potoka, do Velike okuči pa unda pomoću paranka pribacivali na drugu stranu.

Bilo je osoba koje žarulju (sijalicu) do tad’, nikad’ nisu vidili.

Kopanje po kućama za provući žicu od struje s užitkom se obavljalo. Kopali su se, i bušili zidovi, a unda bi se tudan stavija kabel, koji bi se poslin malteron zatvorija. Najprije se stavja olovni kabel (kulo kabel). Odma pozatin berman cjevi kroz koje bi se provukla ATG žica. Iza, plosnati crni, PPR kabel, i 1990-tih se ugrađuje PGP kabel.

Prvi radijo u selo je donija Miće Jurišić, a

prvu televiziju, Anđelko Vrkić (Đele).

Miće Jurišić prvi je u selo i avuto (Topolino) doveja.

I. polovica 1955. Trafostanica u Petrinan (zapadno od guvna). Transformator je uzdignut na pod, kojega nose 4 drvena stupa. Kasnije je prebačen nešto niže od Provoša, opet na drvenin stupima, sve dok nije 1970. sagrađena visoka betonska trafostanica, do ove drvene. Ispod (južnije) od visoke betonske 1990-tih sagrađena je niska betonska trafostanica. Tada, od stupa koji je južno od grablja na Komorjaku, vod struje je ukopan do trafostanice, te kroz cestu, također ukopan do iza Brdina – gdje do Tugara nastavlja na stupovima. Cijelom dužinom ukopan je 10-kilovoltni, a od trafostanice do Brdina još je ukopan niski napon 150 kvdrata i kabel za javnu rasvjetu.

Prebacivanjem nadzemnog voda struje u podzemni, izvađeni su betonski stupovi od Glavice preko Krča do iza Brdina, te mnogim parcelama zemlje omogućilo da budu građevinske.

30.6.1977. Poslijepodne silna nevera. Gromovi u stupove dalekovoda, uništili po selu žicu struje, popucale sijalice, oštećena mrtvačnica.

6.12.2011. Zamjena drvenih električnih stupova – betonskim.

Od trafostanice pa sve do pred-kraj Brdina (od raskršća na Brdinama pa prema Naklicama u ožujku 2011. postavljena su 3 rasvjetna drvena stupa) 90% drvenih stupova zamijenjeno je – betonskim (3 rasvjetna drvena na Brdinama su ostala).



Putovi i ceste

1.9.1897. Kamen temeljac ceste kroz Srednja Poljica (prepisano iz „Poljica“, lista poljičkog dekanata br. 12 iz 1987. godine, str. 104.):    

Na 1. rujna 1897. bio je blagoslovljen dozvolom Biskupa prvi kamen novog kolnog puta kroz Srednja Poljica. Služba Božja bila pod vedrim nebom pod dubom na sred puta kod Bulića mlinice (u Tugarima – dodao Miljenko Vrkić). Prisustvovali od popova, osim mjestnog župnika Don M. Karaman s Dubrave, Don A. Melada iz Gata, Don J. Žuljević Prelas iz Ostrvice, Don S. Jurišić iz Tugara i Don M. Dubravčić iz Srinjina. Od svjetovnjaka: obćinski načelnik Novaković Jure uz obć. prisjednika Stipu Čovića i Antu Mindoljevića, pak sve glavare srednjih Poljica. Učitelj Čaleta sa školskom djecom prisustvovao. Bogoslovci Milj. Jurišić i Ivo Matić dvorili oko oltara na misi u trojci. – Zajednički objed bio u bratskoj kući sv. Franje u Čažin – Docu.

 

1897. Počeo se graditi put kroz Lisičinu (prepisano iz „Poljica“, lista poljičkog dekanata br.12. iz 1987. godine, str. 104):

„Na 19. lipnja 1897. na 8 uri uvečer krupa otukla sve polje, te sasvim uništila žito, višnje i vinograde. Slične se ne spominju ni stariji ljudi.

Država priskočila u pomoć sa F. 4.000. Tom svotom sagradi se put uz Lisičinu, (podcrtao Miljenko Vrkić) uz Sukmas i Ostrog i od sv. Nikole do župske Crkve.“

Ogromna kruška, krasila je put kroz Lisičinu, a posječena je oko 2000. godine. Promjer posječena stabla iznosio je 56 cm. Nalazila se otprilike na pola puta Naklice – Omiš (kada s Naklica ideš, otvara se pogled na Cetinu). Bager je tu, pod kruškom, 21.6.2007. prevrnuo jedan kamen s naznakom 5 min i strelicama (vidi sliku), što znači da se put Naklice – Omiš, ili obratno, mogao prijeći za 10-tak minuta.

Rusi oriji 50-tih godina XX. stoljeća 5-6 velikih raslo je ispod puta na dnu Okuči, zapadno (prema Naklicama) od kuka (kuk je između puta i potoka, 100-tinjak metara iznad Male okuči).

 

16.11.1904. „Na 16 Studenoga prolazi kroz selo (Tugare, dodao M. Vrkić) nova koloslanica Poljica-Imotski.

(„Poljica“, list poljičkog dekanata br. 12 iz 1987. godine, str. 106.)    

(Koloslanica je kar s napumpanim gumama)

 

1.11.1913. „Na 1 Studenoga zamjenili automobili poštarski poštarsku koloslanicu. Kola su za 14 osoba. Voze po 16 kl. na uru.“

(„Poljica“, list poljičkog dekanata br. 12 iz 1987. godine, str. 110.)    

 

1934. Cesta Brdine – Naklice Izgradnja je počela s Brdina. Ante Vrkić, 1934. spjevao je pjesmu o Naklicama, ovdje navodimo dio koji se odnosi na cestu:

… A imamo braćo i problema

Jerbo ceste do selo nema

a kroz kratko vrijeme toće biti

svima će nam se želja ispuniti.

Za u selu cestu napraviti

od velike koristi će biti

od države pomoć smo dobili

od Brdina sa radom započeli….

Plan je bio 4 m širine. Toma Vrkić predložio župniku don. Duji Klariću da se cesta radi širine 5 metara. Don. Duje to prenio voditelju radova inž. Zlendiću, koji je prijedlog prihvatio! Bilo je problema i kuda cestu raditi. Iz Gornjeg Sela htjeli od Krča prema  Vininama, neki nisu htjeli preko svoga…

Kada se gradila cesta za Naklice, svaka obitelj bila je zadužena istući 1 (jedan) muć žala. Muć = 4 metra dužine X 1 metar širine X visina u stožac (žalo se nasipalo u visinu dok ne pokrije  osnovne  mjere 4X1 m, što je  otprilike 1 (jedan metar kubni). Žalo se tuklo (najviše kroz Potorinu), nije se mljelo drobilicom. Macom bi se veći kamen razbijao na manje komade, a ovi bi se komadi čekićem ili mačicom na drugom većem kamenu usitnjavali na male komade, na žalo. Taj veći kamen držao bi se između nogu (koljena) osobe koja je ispruženih nogu sjedila, a znao se držati i na koljenima osobe koja je sjedila na povišenom kamenu ili nekoj improviziranoj stolici, tako se najlakše razbijao kamen u žalo.

Na isti način žalo se većim dijelom tako tuklo za gradnju i nasipanje puta prema groblju Komorjak.

Drobilice su povremeno na Naklice dolazile mljeti žalo od 1948. godine.

Cesta do sv. Ante završena je 1936. (radila se 2 godine).

 

31.10.1966. (Između Bratske i Pivčevića kuće bila taraca, prolazilo se ka’ kroz tunel, dica često tu igrala na franje. S južne strane „tunela“ saliven zid za sjediti)   „Probijen“ (uređen) put od Sv. Ante do pred Vrkića pojate (do Vrkića turnja). Na donjoj slici, iza osoba, vidi se kako je to prije izgledalo.

 

25.7.1968. – 4.12.1968.  Pruga Split – Naklice Prvi put, 25.7.1968. uvedena autobusna linija od Splita do Naklica, a nažalost, i ukinuta 4.12.1968.

 

21.3.1974. Asfaltirana cesta od Brdina do Provoša (od Provoša do Sv. Ante te do Paveškovića i Antičevića asfaltirano je 12.6.1981.)

 

30.11.1975. Cimentiralo se Donje selo (velika radna akcija)       

 

12.6.1981. Asfaltirana cesta od Provoša do Sv. Ante, i od Provoša do Paveškovića i do Antičevića (od Brdina do Provoša asfaltirana je 21.3.1974.)

 

1982. Put kroz polje, od Brda preko Glavice, kroz Lišnjak, Livadu, Podbije, Blatine – do granice s Trušima

Ispred bagera koji je širio postojeći uski put, gdje će se širiti, smjernice su davali Marinko Pivčević i Stanko Mrčela. Prigovaranja nije bilo!

 

1984. Put kroz polje, s Krča kroz Gaje, preko Sačivišća do Vodica

Bager i ljudi kao i put 1982.

 

21.6.2007. U Lisičini ispod okuči, 15-ak metara iznad kuka, mali bager (spustio se s Naklica) sanirao odron zemlje i kamenja bacajući ih u potok. Na tome mjestu, pod putem, 1950-tih godina raslo je 5-6 velikih divljih orija (Rusi orij).

Na rubu puta „Ispod kruške“ bagerom je okrenut kamen na kojem je ucrtano >—,—<, a iznad napisano 5 MIN, što bi predstavljalo da je tu pola puta Naklice – Omiš, a potrebito vrijeme za proći taj put – 10 minuta (Vidi gore 1897. Počeo se graditi put kroz Lisičinu, i fotografiju).

 

Kroz 1. mjesec 2008. Izgradnja zidića sa strane puta prilaza groblju (Grad).     

 

1.3.2008. Radna akcija Radila 2 bagera, nasipalo se i ravnalo sa strane puta groblju, boćalištu i okolo, vezivalo čemprese, čistilo – osobito dica, obaštralo, palilo… Dica, mladi i stari ukupno bilo 45 aktivista. Ispekla se 2 odojka na ražnju za večeru,na kraju pisma. Fantastično!





 

11.6.2008. Radna akcija Oranje i uređivanje budućeg travnjaka prilaza groblju – od ruba zidića do, i oko mladih čempresa.

 

11.7.2008. Radna akcija Uređenje oko boćališta, puta groblju (nastavak radnih akcija od 1.3. i 11.6.), te puta kroz polje. Uvečer: Akcija nakon akcije!

 

12.9.2008. Radna akcija Nastavak uređivanja puta prema groblju.

 

22.6.2009. Radna akcija Sređivanje poljskih putova

 

25.6.2009. Radna akcija uređenje puta kroz Lisičinu

 

12.10.2008. kroza Strane (Brnistru) izgled dijela ceste neposredno pred rekonstrukciju, a poslije velikoga požara 27.9.2008.







 

9.7.2011. Cesta kroz Brnistru (kroza Strane) puštena u promet nakon rekonstrukcije, a da bi se rekonstruirala (cca 80% nova je trasa) bila je zatvorena za promet sve od listopada 2010. (10. mjeseci).

 

12.11.2011. Na Provošu dovršeno uređenje autobusnog stajališta.

Oko 1.11. betonirano je proširenje ceste, a 12.11. stavljena je metalna ograda s tablom za obavijesti.

 

5.1.2012. Završeno stavljanje kocki na prilazu groblju, od slavoluka do ulaza (i malo iza) u groblje.

         Oko 20.12.2011. na sastanku MO informacija: Na raspisani natječaj Grada Omiša za kockom popločati prilazni put do groblja – najniža ponuda 250.000,00 kuna. Grad nema novca. Odluka MO Naklica: Grad platiti materijal, mještani – rad! Za dan/dva dovezen materijal. Od 27.12.2011. svaki dan (osim Nove godine) radne akcije posipanja puta, čišćenje odlijevnika, uređenje okoliša, probijanja i uređenja novoga puta za automobile do groblja, bager, valjak, mještani, do 2.1.2012.


       3.1. prvu kocku (od slavoluka) u 11,06 sati, postavio Ivan Pirić  (Perac)! Za 3 (tri) dana završeno postavljanje! Odaziv: 30 – 57 mještana svaki dan. Ručak se, također, svaki dan spremao za sve. Veličanstveno zajedništvo! I, ukupni trošak materijala, strojeva i spize, oko 85.000,00 kuna! 7.1. nastavak uređenja groblja i okolice te zidanje sjevernog zida igrališta/puta ka groblju. Zidanje je nastavljeno i akcijom 14. siječnja.




 

21.6.2013. Radna akcija čišćenja Lisičine 10-tak dragovoljaca s 2-3 kosilice, ostali s kosorima, kosirima, nožicama čistili put kroz Lisičinu. Nikša Tijardović zidao provaliju odmah iza kuka s desne strane na podan okuči (idući s Naklica). U Radobolje doček s pivom, poslije večera na Naklicama (na betonskom stolu). Ovu akciju organizirao je Ante Pirić – Bengović. Od TZ Omiša dobio potporu, te je cijela grupa kod njegove kuće na Krču feštala 12.7.2013.

 

25.1.2014. klupe u Lisičini! Na inicijativu mladih, Nikole Tijardovića i Ivana Pivčevića preko Udruge „Sv. Ante“, Grad Omiš odobrio sredstva za 5 klupa koje je napravio Damir Pirić (obrt „Škura1“). 23.1. jedna klupa je stavljena pod nadstrešnicu ispred kafića, a drugu je Nikša Tijardović uziđavši zid i podest zabetonirao uz istočni zid Pivčevića garaže s pogledom na sliku na suprotnoj garaži, na crkvu i prema „domu“. Danas su u Lisičini postavljene 3 klupe: na Vrj Smrdejca, 15-tak metara iznad „Di se klanja Gospi“ u Okučin, i Na Velikun okuči.

 

20. veljače 2014. ograda na cesti. Jučer i danas djelatnici Županijskih cesta postavili su metalnu ogradu po južnom rubu ceste, u Potorini, od ulaza (puta) ka kućama Damira Pivčevića te Nediljka i Ivana Tijardovića, pa sve do dvora Ante Pivčevića – Bege.

 

30.5.2014. Uređenje Lisičine…

 

23.6.2014. Prvi put Naklice s Omišem povezane autobusnom vezom!

Od danas, autobusni prijevoznik „Dalmatinac“ (koji već 1½ godinu  uz „Promet“ povezuje Naklice sa Splitom) uz izravno povezivanje Naklica sa Splitom, uveo je da 12 puta vozi: Split-Naklice-Gata-Omiš (prva linija u 5,45 a zadnja u 21,45), i obratno, 12 puta: Omiš-Gata-Naklice-Split (prvi polazak u 5,15 a zadnji u 22,15 sati). Za bilo koje odredište – cijena karte je 10,00 kuna! Od 1.8. cijena karte je 14,00 kuna.

1.1.2018. Dalmatinac reducirao vozni red – od danas voze 3 puta Omiš-Gata-Naklice-Split (7:00, 12:20 i 16:30), te Split-Naklice-Gata-Omiš (9:30, 15:10 i 19:30).

 

2.8.2014. Radna akcija čišćenja puta za Stomaricu Tradicijski, subotu ili dvije prije dana Gospe od sniga (5. kolovoz) grupa desetak Nakličana s trimerima i kosorima urede put. Večera – janje, ove godine – lešo. Lijepi običaj!

 

13.10.2014. Asfaltiran Put prema groblju! Od 28. kolovoza ove godine počeo se čistiti put, osobito kameni ostaci zidanja sjeveroistočnog zida igrališta na putu prema groblju. Paralelno s čišćenjem, dovršavao se taj sjeveroistočni zid nekoliko metara od igrališta (da se komotno može asfaltirati igralište). Bager je ukapao put (da se smanje kosine) na sjeverozapadnom ulazu (iza mrtvačnice) na igralište, brijeg 3-5 metara istočno od igrališta, te neposredno ispred platoa pred grobljem. A između ova dva zadnja ukapanja puta – nasuto je 15 troosovinaca tupine na put, a po sredini, ispod velikoga bora koji je sa sjeverne strane puta – visina nasipa čak je 1,5 m (metar i pol).

Asfaltiranje puta počelo se od groblja. Radilo se cijeli dan. MO radnike je častio ručkom (juha, lešo junetina s restanim krumpirom). Prid večer, kad je završen put prema groblju, sanirano je (asfaltirano) ulegnuće na sredini platoa ispred crkve – 15-tak m2. Asfaltiranje je obavila „Cestogradnja d.o.o.“ (Sova) sa 7 svojih djelatnika.




 

26.5.2015. Zidanje meje puta u Lišnjaku iznad zemlje Tomislava Velića

 

29.5.2015. Čišćenje Lisičine

 

5.6.2015. Zidanje meje puta u Livadi iznad zemlje Milenka Velića, a isti dan žene su redile selo!

 

7.9.2015. Postavljanje mata i betoniranje puta iza Tokića kuće. Cca 3 kvadrata očistilo se za betonirati uz kuću Filipa Velića – zapadno od ulaza u njegov dvor. Po cijeloj dužini Tokića kuće, uz kuću je prislonjena mata širine 50-tak cm Q 6 mm (savijena pod pravim kutom), dok je po putu, na nju naslonjena cijela mata Q 8 mm. Mata od 6 mm postavljena je i po putu – istočno od Tokića kuće. Dovedeno je u jednom mikseru 8 m³ betona, i idealno je doteklo  (vidi Radne akcije).

 

26.9.2015. Betoniranje puta od Livade do kuća Mrčela

 

2.7.2016. Košenje ruba ceste i poljskih putova te njihovo nasipanje. S traktorom vozili i nasipali rupe na poljskim putovima. Materijal ostrugani asfalt koji smo dobili prošle godine koncem lita, kada se popravljala cesta od Tugara prema Gatima.

 

10.12.2016. Betoniranje puta od Brdina (kuće Miljak) prema Konalu. Utrošena 3 miksera. Iza toga 2 miksera utrošena su na put u Gaju – ispod meje Jerka Vrkića – zapadno od kuće Pirića.

 

5.4.2017. Prometni znakovi, središnja linija ceste i linije parkinga. Danas je ŽUC postavio znakove: iz pravca Tugara, oko 150 m prije ulaza za Naklice tabla – Blato n/C, A1, Omiš-naprijed, Naklice-desno; oko 100 m prije, iz pravca Gata tabla – Split, Tugare-naprijed, Naklice-lijevo; na izlazu s Naklica na glavnu cestu, desno, tabla – Zabranjeno zaustavljanje i parkiranje uz dopunsku tablu- 40 m; na početku našega ogranka, 40-tak m od glavne ceste tabla-Naklice, uz dopunsku-Ograničenje brzine 40 km; na Krču, znak Stop na izlazu puta iz Gornjih Naklica; znak Stop na izlazu puta iz Gaja na naš ogranak; sučelice toga izlaza iz Gaja postavljena su 2 (dva) ogledala – za pogled lijevo i desno; na Provošu, dolazak na križanje iz Gornjih Naklica znak – Stop; ulazak cestom s Brda na ogranak znak – Stop; 6-7 m prije ulaza i kuće Velića znak – Ograničenje brzine 20 km;

Obnovljena je cijela središnja linija na cesti našega ogranka, kao i oznake ispod orija na parkiralištu kod Sv. Ante. Novo su ucrtane linije na istom parkiralištu, za 7 mjesta uz kuću Pivčevića te oznake za BUS na Provošu. Obnovljeno je na Brdinama ucrtano STOP – prije ulaza na glavnu cestu.

 

2.6.2017.  Popodne se čistilo (kosilo 90%), cesta sv. Ante – Brdine, put kroz Podbije, Lisičina. Planirano da i djeca čiste, nisu, bila su na školskom izletu.

 

Nakličke obitelji

NAKLIČKE OBITELJI (PREZIMENA) i IMENA

Nakličani, s još nekim selima, iseliše 1570., a nakon 1647. (ili, oko, iza, tih godina) uslijedilo je novo naseljavanje, ili povratak (vidi Naklički ljetopis – 1570.). Za naseljavanje, povratak, navode se datumi rođenja umrlih, više kao orijentir.

Sve nakličke obitelji od Pave Antičevića 1995./1996. dobili su dva popisa umrlih: 1700.-1840. te od 1840.-1995. Miljenko Vrkić od 1995. nadopunio je popis umrlih sve do danas. Popis od 1840.-1995.  razdijelio je u  dvije tablice, tako da su sada tri popisa, ili tri tablice (vidi niže), a u svim tablicama dodao je godine života, te od 1949., nadalje, uz godine, ubacio datume rođenja i datume smrti.

– tablici I.    od 1700. (1712.) do 1840.

– tablici II.   od 1840. do 1974. ukopani na Tugarima, te

– tablici III.  od 1974. do današnjih dana

U objašnjenju određenih umrlih, u zagradama je navedeno, na primjer (221-II.) što znači: redni broj (221) u tablici drugoj (II.) i tome slično… 

 

– Grgurinović 1630. – 1849. (1850.)

Bariša Grgurinović (5-I.) rođen 1630. najstarija je spomenuta osoba Gr-gurinović (i najstarija osoba uopće spominjana u popisu umrlih).  Njegovo ime, tako i potomci, više se ne spominju. Pleme Grgurinovića je veliko. Tako imamo: Petar (7-I.) rođen 1667., Ivan (21-I.) rođen 1669. (njima dvojici Bariša bi mogao biti otac, ali se ne spominje?), Matij (39-I.) rođen 1676., pa i Juraj (38-I.) rođen 1692. godine. U popisu umrlih spomenuta je 21 (dvadesetjedna) reproduktivna muška osoba. O veličini plemena još jedan podatak: Anton (Ante) Grgurinović oženio se Marom Grgurinović (15-II. i 22-II.).

Zadnja spomenuta osoba Grgurinović je Mate (22-II.) i Petruša udana Antićević (26-II.).

 

– Pavešković  1639. do danas (2013.) i dalje…

Marko Pavešković (3-I.) rođen 1639. najstarija je spomenuta osoba Pave-šković. Marko ima sinove Juru (40-I.) i Ivana (79-I.). Jure ima Stipana (99-I.), a Ivan Jozipa (122-I.) i Petra (123-I.) itd…itd…

Imamo braću: Mijo (226-II.), Bože (273-II.) i Jakov (274-II.).

Mijo ima Ivana (12-III.), Ivan ima Antu (60-III.) i Radoslava (89-III.), Ante ima Željana…, a Radoslav Tonća (99-III.). Tonći ima Radoslava… i Zoranu udanu Miljak (muž došao na ženistvo)…

Bože ima Antu (318-II.), Petra (347-II.) i Andriju (37-III.), a Andrija Mila-na (98-III.), Božu, Nediljka i Zorana…

Jakov ima …

 

– Jakovičić  1648. – 1838.

Najstarija spomenuta osoba s prezimenom Jakovičić je Ivan (8-I.) rođen 1648. godine, dok se zadnja Jakovičić osoba spominje Ivanica (238-I.), rođena i umrla 1838. godine. Slijedi postupna promjena u

– Jakovčić  1795. do danas (2013.) i dalje…

Toma (6-II.) je najstarije spomenuta osoba s prezimenom Jakovčić {Kate (5-II.) je rođena Velić}. Rođeni u ovome prijelaznom vremenu (1795.-1838.) s prezimenom Jakovičić su: Mande (137-I.), Marko (140-I.), Ivan-ica (141-I.), Lucija (148-I.), Antica (150-I.), Jakovica (162-I.), Andrija (174-I.), Luka (184-I.), Ivanica (198-I.), Bartul (205-I.), Ivanica (211-I.), Don Petar (226-I.) i Ivan (236-I.), dok su s prezimenom Jakovčić: Marta (1-II.), Ante (31-II.), Ivka (35-II.), Luka (40-II.), Šime (42-II.), Matija (44-II.), Stipe (53-II.) i Perina (55-II.).

 

– Mrčelić  1654. – 1830.

Jure (39-I.) najstarije (i najstarija – živio je 100 godina) je spomenuta osoba Mrčelić. Zadnja spomenuta osoba Mrčelić je Ivanica (208-I.) Rođe-nih Mrčelića spominje se ukupno 9 (devet): 4 muškarca, 3 žena i 2 djece, te deseta osoba – Kate Antićević ž. Martina r. Mrčela (188-I.) kao majka (s Martinom) šestero djece još 3 puta Mečela i 3 puta Mrčelić.

– Mrčela  1766. do danas (2013.) i dalje…

Ako zanemarimo Katu Antićević ž. Martina rođenu 1732. Mrčela ili Mrčelić, najstarije spomenuti Mrčela je Grgo (12-II.) rođen 1766, zatim Don Mate 1783. (227-I.), Jakov 1802. (225-I.), Luka 1823. (78-II.), Ivan 1830. (37-II.), itd… itd…

 

– Bile  1665. – 1833. (1863.)

Kate Bile žena Jurja (15-I.) rođena 1665. najstarija  je osoba koja se spominje s prezimenom Bile. Jedini Juraj Bile sin Matija i Ane (50-I.), koji se u umrlima spominje, vjerojatno je mlađi unuk Jurja – muža Katina, koji se više ne spominje, niti mu se potomci spominju. Stariji brat Jurja – koji se spominje kao Frane i kao Vrane (125-I.) sa ženom Lucijom (187-I.) spominjanom i kao Lucom, imali su šestero djece. Od njih, četvero umiru kao djeca (peta je Mande 177-I.), a Ivan (197-I.) ima Ivanicu (19-II.) i Šimu. Zadnja osoba s prezimenom Bile je Mande žena Petra (229-I.), a Šima (41-II.) je rođena Bile, i udana za Stipana Beovića iz Gata (39-II.) koji je došao na ženistvo.

 

– Antićević  1666. – 1933.

Najstarija osoba rođena Antićević, spomije se Anton 1666.+1737. (20-I.),  a najzadnja, Zorka Antićević kćer Ivana i Marije r. Mandić 1904.+1933. (221-II.). Slijedi promjena u

– Antičević  1838. (1820.) do danas (2013.) i dalje…

Kod Ivanice Jakovičić, kćeri Ivana i Ivanice r. Antičević (238-I.), prvi put se spominje prezime Antičević, a kao majka Ivanice Jakovičić koja je rođena i umrla 1838. Ako je Ivanica rodila s 18. godina, onda se za prezime Antičević može kazati da je upisano 1820. godine, ili još ranije? Iza toga, drugi put se prezime Antičević spominje kod Matije Antičević, k. Jakova i Ivanice r. Glavinović 1858.+1940. godine (242-II.).

 

– Pirić  1678. do danas (2013.), i dalje…

Najstarija spomenuta osoba Pirić je Kate žena Petra (25-I.) rođena 1678., a muškarac (koji su nositelji prezimena) je Toma (35.-I.) rođen 1682. Kod umrlih, ne spominje se Katin muž Petar, niti Tomina žena. Imamo Mijata (55-I.) rođena 1684 i ženu Ana (47-I.) rođena 1696., te Petra (51-I.) ro-đena 1700. i njegova žena Ana (82-I.) rođena  1709. godine, itd… itd…

 

– Pivčević 1826. (1809.) – do danas (2017.) i dalje

Jure Pivčević (74-II.) rođen 1826. najstarija je spomenuta osobe Pivčević (prema popisu Joze-Bepa Novakovića, rođen je 1809.godine). Dolazi iz Gata na ženistvo u Mrčele (nema podataka o potomstvu), ženi se II. put s Matijom Pirić kćeri Frane (umire u 40.-oj godini) i ima 3 kćeri. III. žena Jurina je Tomica, kćer Jakova Mandića iz Zakučca koja umire pri porodu Lucije, a Lucija umire 3 dana poslije.

IV. Jurina žena Kate 23.11.1824. – 28.9.1897. (nema je na popisu umrlih) kćer je Petra Novakovića iz Čažina Doca. Djeca: Ante-Anton(121-II.), Ivan (240-II.), Petar (245-II.) i Matija koje nema na popisu umrlih, a umire u 15.-oj godini.

Ante-Anton (121-II.) s I. ženom Jurkom 21.4.1855. – 16.7.1886. (nema je na popisu umrlih) ima četvero djece – kćer Luce (nema je na popisu umrlih) udaje se za Tomu Novakovića (287-II.), troje muške djece umire: Jozip (nema ga na popisu umrlih r. 1879.) te Jure (62-II.) i Marko (72-II.).

Ante-Anton (121-II.) s II. ženom Matijom (248-II.) ima Dušana (337-II.), Ladislava (218-II.), sedmero djece umire, dok se kćer Agneza-Anica (7-III.) uda-je za Filipa Velića (349-II.) koji imaju Jakova… itd.

Dušanu (337-II.) sa ženom Stanom-Anušom (25-III.) troje djece umire, sin Ante (59-III.) sa Slavicom (95-III.) ima Vesnu udanu u Staniće, Mariju udanu u Srinjine, te Dušana koji s Jadrankom imaju Antu i Ivana, oba oženjena s djecom, i Juliju. Drugi sin Dušanov (337-II.), Marin (125a-III.) u Splitu sa ženom Nadom ima Višnju i Jagodu…

Ladislav (218-II.) sa ženom Milom (296-II.) ima osmero djece, četvero rano umire. Kćer Tomica (49-III.) udana je za Juru Velića (340-II.), a Ljubica (322-II.) za Jozu Paveškovića (42-III.). Sin Drago (47-III.) oženjen na Hvaru, Miljenko (32-III.) s Marijom-Maricom (73-III.) ima Ratka i Dragana koji ima Ladislava, Maricu i Draganu s obiteljima…

Ivan (240-II.) s Ivkom (191-II.) ima četvero djece. Jedan sin umire u četvrtoj godini (nema ga na popisu umrlih), kćeri, jedna udana na Ugljane, druga na Ume. Sin Ante (309-II.) sa ženom Mandom (330-II.) ima devetero djece. Sin sa sedam godina umire (nema ga na popisu umrlih), kćer (236-II) također mlada umire, Marin (260-II.) i Ivan (261-II.) ginu 1943. Ivka-Kate (76-III.) udaje se za Antu Jakovčića (355-II.), Marija-Ivka (128-III.) za Jerka Pirića (84-III.), Anka za

Blaževića na Stobreč. Kruno (126-III.) u Zadru oženjen nema potomaka. Davor-Stipe (118-III.) ima sina Antu koji ima Stipu i Franu, kćeri Mirandu, Silvanu i Mariju s obiteljima…

Petar (245-II.) s Ivanicom (237-II.) ima 12 (dvanaest) djece. Četvero djece umire (dvoje nema na popisu umrlih) te Jakov (75-II.) i Milica (89-II.). Četiri kćeri udaju se: Matija u Zadar, Marija za Luku Novakovića u Čažin Dolac, Mande za Stipu Kružu u Srinjine i Ivanica za Petra Rendića u Supetar.

Petrov (245-II.) sin Andrija odlazi u Argentinu-Čile.

Petrov (245-II.) sin Jure odselio je u Split

Petrov (245-II.) sin Pavao odselio je na Priko-Omiš

Petrov (245-II.) sin Ivan (15-II.) s Filipom-Pile (329-II.) ima 10 (deset) djece.

Prvi sin umire (nema ga na popisu umrlih), Vjekoslav (253-II.) gine u ratu, mladi umiru Mrija (206-II.) i Milenko (215-II.), kćeri se udaju: Ivka za Kružičevića u Zvečanje, Marija za Ivana Pirića (124-III.), Nediljka (103-III.) za Jozu Čorića i Nevenka za Brničevića u Zagreb. Miljenko (59-III.) seli u Njemačku i Duće, a Marin (85-III.) s Milicom (96-III.) ima Nadu udanu za Šaškora u Čišla, Mirjanu udanu za Mušu u Srinjine, Mariju udanu za Doljanina u Split, Damira koji je odselio u Njemačku, kao i Pere koji se vratio, Zdravko je otišao u Split, Ivo (77-III.) ima Ivu, Antu, Marina i Ivana.

 

– Beović  1830. – 1863.

Stipan Beović (39.II.) iz Gata je došao na ženistvo Šimi Bile (41-II.) – vidi Bile. Prva je rođena Luce 1831. a drugo dijete je Jure (21-II.) koji je umra u 7. godini. Šima je najzadnja nosila prezime Beović. Šimina kćer Luce (90-II.) udana je za Josipa Tokića (137-II.) koji je došao na ženi-stvo.

Dakle: Beović dolazi na ženistvo Bile, a Tokić na ženistvo Beovića.   

 

– Tijardović 1833. do danas (2013.), i dalje…

Tijardovići su došli iz Dojeg Doca. Najstarija osoba s prezimenom Tijardo-vić spominje se Antica žena Ivana rođena Jakovčić 1802. godine (30-II.). Ivan, muž Antice, ne spominje se među umrlima, već kao otac sina im Stipana (233-I.) koji je rođen i umra 1834. godine.

Antica rođena Pavlić (86-II.) 1839. i njezin muž Petar (ni on se ne spomi-nje među umrlima) imali su Katu (276-II.), Matu (241-II.) i Stipu (295-II.) koji su najstarije spomenuti Tijardovići. Još je tu Kate (150-II.), Luce (277-II.), Antica (238-II.), pa Miro (128-II.), Stjepan (275-II.), itd… itd…

 

– Novaković 1836. – 1996.

Na ženistvo Antice Pavešković (20.5.1809.-4.8.1876. kćer Jurja Paveškovića pok Stipana), iz Čažina Doca 1836. došao je Matij-Mate Novaković (20.9.1805.-30.11.1875.) sin Bože i Mande rođene Mandić (podaci od Joze-Bepa Novakovića na stranici 31. Popisa svih obitelji u Tugarima, i nema ih na popisu umrlih). Mate i Antica imaju blizance Stipana (147-II.) i Jakova (180-II.). Jakov ima Jerka (293-II.), a Jerko ima Matu (13-III.) koji nema potomstvo, te još dice Ivanicu (43-III.) udanu za Antu Velića (44-III.) i Lucu udanu za Ivana Čorića u Č.D., oca Jozina – Nasljednik je Jozo Čorić, koji od 1942. povremeno, a za stalno 5.7.1954. dolazi na Naklice.

Potomci Stipana preselili su na Priko, te i danas (2013.) obrađuju vrtove na Naklicama. Zadnja osoba Novaković koja je do 1996. godine živila na Naklicama je Roža (55-III.)

– Aničić  1838. !

Mater s dva sina Aničić živila je na Naklicama (vidi Naklički ljetopis 1838. križ na Glavici). Sinovi umrli u zatvoru. Nitko od Aničića ne spominje se u popisu umrlih?

 

– Vrkić  1856. do danas (2013.) i dalje…

S Novih Sela na Naklice je 1856. godine došao Marko (114-II.) sin Mate i Jerke rođene Pleić. U Jakovčića je služio 9 (devet) godina. U odlasku, sa Smrdejca ga pozvaše i posvojiše Toma (46-II.) i Perina Pirić (55-II.). S prvom ženom Anticom (oženjeni 1866.) rođenom Antićević (49-II. krivo upisana Antićević umjesto Vrkić) ima 4 (četvero) djece (dvoje djece umrlo i nema ih na ovim popisima umrlih), Matija udana za Petrićevića na Orebić, a Ivanica za Mušu u Srinjine). S drugom ženom Ivanicom (200-II.) ima 10 (desetero) djece. Šestero (6) umrlo mlado, a pokoljenja Joze (313-II.), Ivana (321-II.), Jerka (306-II.) i Tome (23-III.) neki odseliše, a većina živi na Naklicama, itd…itd…

 

– Tokić  1860. (?) do danas (2013.), i dalje…

Josip Tokić (137-II.) dolazi na ženistvo Lucije-Luce Beović (90-II.) s kojom ima troje djece. Jedino Stipan (247-II.) ima potomstvo: dvoje dje-ce umire u prvoj godini, Ruža-Roža (29-III.) udaje se za Mrčelu, a Marko (331-II.) ima Lucu, Malenu i Antu (Stipu) koji ima Ivanu i Marka…

 

– Apić  1860. (?) do danas (2013.), i dalje…

Ante Apić 1839.+1904. (118-II.), iz Bitelića došao otprilike 1860. (pretpo-stavimo u svojoj 21. godini), oženio se s Katom rođenom Bilić (Bilića ne-ma na Naklicama), i prvo dijete, Luka, rođen je 1870. (161-II.) koji ima 3 kćeri i Juru. Jure ima Katicu (92-III.) i Dušana (104.III.) itd… itd…

 

– Velić  1869.   do danas (2017.) i dalje…

Jure Velić, sin Petra i Lucije rođene Jurišić, rođen 1845. (219-II.) iz Truša dolazi na ženistvo, oženivši 1869. Ivku Jakovčić pok. Luke rođenu 1847. (165-II.). Imaju sedmero djece: Marko (288-II.), Ante (1878+28.8.1896. nema ga u popisu umrlih, grom ga ubio dok je zvonio na neveru u sv. Ante), Ivan (179-II.), Duje (350-II.), Filip (349-II.), Mate muž Rožin (356-II.) kojega nema u popisu umrlih kao ni Kreše, koji je u Ostrogu pao niz plaze u potok.

Marko (288-II.) sa ženom Marijom (310-II.) ima Juru (340-II.), Antu (44-III.), Tomu (91-III.) i još 6-ero rano umrle djece.  Jure ima Tomislava, Tomislav Juru, on Tomija… itd. Jolandu i Mariju (obje udane).

Ante (44-III.) ima Milenka koji ima Šteficu (udana) i Tonija koji ima troje djece, Antu – ovaj Milana a on 5-ero djece …, te Dijanu i Ivanu (obje udane) i Miroslava koji ima Antu s troje djece i Anitu (udana).

Toma (91-III.) je živio u Americi, nema djece, vratio se na rodnu grudu.

Ivanu (179-II.) troje djece umire a Marija (243-II.) se udaje za Antu Jakovčića (355-II.)

Dujin (350-II.) jedan sin bolestan, dva poginula 1943.

Filip (349-II.) se dva puta ženi. S Anicom ima Jakova, Jakov ima Filipa i Tonća, te Anu udanu u Srinjine.

Mati i Roži (356-II.) sin (262-II.) pogiba 1943. a kći Milica (96-III.) ima potomke s Marinkom Pivčevićem.

 

Almić  1879. – 2010.

Najstarija osoba Almić – je Ante 1843.+1918. (174-II), vanbračno rođen, s Novih Sela na Naklice je došao 1879. oženivši Anticu Mrčela pok. Luke (190-II.). Njegov sin Filip imao je 4 sina: Mate – živio u Zagrebu, tamo i pokopan, nije imao djecu. Marin – živio u Omišu, tamo i pokopan, sin Milan povremeno dolazi, ima vikend-kućicu na Bociknjivi. Milan – imao pet kćeri, a žena mu Mira (93-III.) zadnja je osoba Almić koja je živila na Naklicama. Branko, četvrti Filipov sin, 1960. otputovao je u Kanadu. Na Provošu je 1993. sagradio kuću. Na Naklicama je umro (82-III.) i po-kopan nepuna 2 mjeseca nakon žene mu Nediljke (81-III.). Brankovi sinovi Dennis i Jimmy ljeti dolaze na odmor na Naklice.

 

– Jurišić  1890. do danas (2017.)  

Prva spomenuta osoba Jurišić je Ivan (272-II.) rođen 1890. sin Ante i Oršule (kojih nema na popisu umrlih), a koji uz Ivana imaju dvije kćeri Filipu (82-II.) i Filu (193-II.) te Stipu (1-III.) kojem je I. žena Nada (326-II.), a druga žena Danica (122-III.), živjeli u Splitu, s kojom ima sina Nevena, a on četvoro djece.

Gore spomenuti Ivan (272-II.) [brat Stipin (1-III.)] oženjen je s Olgom (354-II.) kojima jedno dijete umire (176-II.), sin Miroslav-Miće (357-II.) u Splitu ima kćer, a Miljenko (83-III.) s Ljubicom ima kćer udanu u Gata i sina Denisa u Njemačkoj.

 

– Čorić  1954. do danas (vidi – Novaković 1836. – 1996.)

Jozo Čorić posvojenik je Mate Novakovića (brata Jozine majke). Povremeno iz Čažina Doca na Naklice dolazi tijekom II. svjetskog rata, a za stalno 5.7.1954. Ženi se s Nedom (Nediljkom 103-III) r. Pivčević p. Ivana. Imaju Kažu (Kažimira), Tihu (Tihomira) i dvije sestre (obje udane). Svi imaju potomke…

      

– Juginović  1970.  do danas (2016.), i dalje…

Milodar (Mido) Juginović (125-III.) doselio s Dubrave (Dubrove) 1970. oženivši Maru (Mariju) Antičević pok. Mije. Imju troje djece, Milivoja koji ima Anu, Antu koji ima Marina, Miju i Matea, te Mirelu koja ima Danijela, Borna i Veroniku.

 

(Sva prezimena još nisu završena, niz novopridošlih)

  • Hrvoje Bilić    (povremeno, vikend – Zagreb)
  • Ante Bubalo                   (Omiš)
  • Rose Crnković                 (Omiš)
  • Jozo Čorić i Kažimir
  • Nedjeljko Čurić i Goran
  • Pave Goreta
  • Jozo-Jopi Kuvačić (Split)
  • Siniša (Cinki) Milina
  • Zorana??? Miljak
  • Davor Mihaljević
  • Drago Smoljanović (povremeno, vikend-Split)
  • Silvana Smoljo
  • Dalibor Tolj (povremeno, vikend-Split)
  • Karlo Zečić
  • Dušanka Božić rođ. Pavešković
  • Vesnica     Fistanić rođ. Velić  (Split)
  • Dragana rođ. Pivčević
  • Barbara Radić
  • Sestra Ljubice Jurišić – sudac u Livadi (Split), Ivka
  • Ruže i sin na Krču
  • Vikendica I. ispod Ruže i sina – Roje
  • Vikendica II. ispod Ruže i sina

 

NAKLIČKA IMENA 1700.-1840.

Ana 1692.;  Andrija 1752.;  Anka 1721.;  Ante 1763.;  Antica 1771.;    Anton 1666.;

Bare 1735.;  Bariša 1630.;  Bartul 1827.;

Dora 1722.;  Dore 1696.;  Dujam 1699.;

Đovana 1799.;

Frane 1722.; Filipa 1891.; File 1902.;

Grgo  1800.;

Ivan 1648.;  Ivanica 1791.;  Ivanka 1780.; Ivka 1798.;

Jakov 1686.; Jakovica 1800.; Jelina 1750.;  Jerka 1696.; Josip 1760.;

Jozip 1731.;  Juraj 1692.;  Jure 1654.;

Kate 1665.;

Luce 1712.;  Lucija 1666.;  Luka 1676.;

Mande 1655.; Manduša 1732.;  Mare 1666.;  Marko 1639.;  Marta 1712.;

Martin 1732.;  Mate 1793.;  Matij 1655.;  Matija 1773.;  Matuša 1807.;

Mihovil 1721.;  Mijat 1684.;  Mijo 1779.;  Mijovil 1786.;  Mijovio 1776.;

Nikola 1735.;

Pavao 1745.;  Petar 1667.;  Petruša 1802.;

Semjan 1080.; Stipan 1729.;  Stipe 1741.;

Šima 1729.;  Šimun 1750.;

Toma 1682.;  Tomica 1768.;

Vicko 1722.;  Vrane 1726.;

 

 

Scroll Up